Chat Islam Online

1.) Čovjek ne nastaje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog
veoma malog dijela - spermatozoida.
2.) Spolnost bebe se određuje od strane muškarca.
3.) Ljudski embrio se za maternicu zalijepi gotovo isto kao pijavica.
4.) Čovjek se u maternici razvija u tri mračne komore.

Sigurno je da su ljudi u stoljeću objavljivanja Kur´ana znali da je sperma koju u toku spolnog odnosa ispušta muškarac temeljna materija formiranja jedinke. Da se dijete rađa u prosjeku nakon 9 mjeseci je također činjenica koja se mogla jednostavno opaziti, koja nije iziskivala istraživanja da se do nje dođe. Međutim, činjenice koje smo naprijed naveli su bile daleko iznad dostupnosti čovjeka tog perioda. To je jedino bilo moguće otkriti zahvaljujući tehnologiji XX stoljeća. Zadržimo se sada detaljnije nad ovim činjenicama.

Kapljica sperme

U toku spolnog općenja muškarac odjednom izbaci u prosjeku oko 250 miliona spermatozoida. Do dospijevanja do jajeta, spermatozoidi prevale težak put kroz majčinu utrobu. U toku ovog putovanja, od 250 miliona svega oko 1000 spermatozoida uspije doći do jajeta. Na kraju utrke koja traje 5 minuta, jaje prima samo jedan spermatozoid. Dakle, bit čovjeka ne leži u cijeloj količini sperme, nego u njenom jednom sićušnom dijelu. Ova činjenica se u Kur´anu objašnjava na slijedeć i način: ˝Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci?˝ (Al-Qiyama, 36 37) Ako se obrati pažnja, primijetit će se da nam Kur´an saopćava da se čovjek ne začinje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog malog dijela - kapi! Poseban naglasak navedenog ajeta, iznošenje činjenice koju je jedino moderna nauka uspjela otkriti, dokaz je da navedena činjenica ima svoje božansko izvorište, da dolazi od Onoga koji je Sveznajući. Od 250 miliona spermatozoida, koliko se izbaci od muškarca, samo veoma mali broj njih dospijeva do jajeta. Oplodnju jajeta će obaviti samo jedan od 1000 spermatozoida koji su uspjeli ostati u životu. Da se čovjek formira samo od jednog spermatozoida, a ne od cijele količine sperme, Kur´an nas je obavijestio koristeći formulaciju "kap sjemena".

Smjesa u spermi

Hranljiva tečnost, koju nazivamo spermom i koja nosi spermatozoide, ne sastoji se samo od spermatozoida. Naprotiv, sperma je načinjena od smjese međusobno različitih tečnosti. Ove tečnosti imaju ulogu, između ostalog, da raspolažu količinom šećera koji će podmiriti energiju koja je potrebna spermatozoidima, da svojom bazičnom osobenošću neutraliziraju kiseline na ulazu u maternicu, da osiguraju klizavost sredine, što je neophodno za kretanje spermatozoida. Zanimljivo, kada govori o spermi, Kur´an upozorava i na ovu činjenicu, koju je stoljećima poslije otkrila moderna nauka, i spermu definira kao ˝smjesu sjemena ˝:

˝Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.˝ (Ad-Dahr, 2)
This is just some code.
A, u drugom ajetu se, opet, upozorava da je sperma smjesa i da se čovjek stvara od ˝srži˝ ove smjese: ˝To je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo od srži kapi hude tekućine.˝ (As-Sajda, 6-8) Riječ ˝sulalah˝, koja se ovdje prevodi kao ˝srž˝, pored toga znači I ˝najbolji dio nečega˝. Bilo u kojem značenju da se uzme, aktualna riječ predstavlja jedan dio neke cjeline. Navedene činjenice nam jasno stavljaju do znanja da je Kur´an riječ jedne Volje koja stvaranje čovjeka zna do njegovih najsićušnijih detalja. Ova Volja pripada Allahu, Onome koji je i jedini čovjekov Stvoritelj.

U Kur´anu je navedeno da se muško i žensko formiraju od "kapi sjemena koja se izbaci...". Sve do skorijeg vremena se, međutim, smatralo da se spolnost bebe određuje od strane majčinih ćelija. Ovaj kur´anski podatak nauka je dokučila tek u XX stoljeću.

Čovjek je do nedavne prošlosti smatrao da se spolnost beba određuje od strane majčinih ćelija. Ili da to, u najmanju ruku, zajedno određuju ćelije koje dolaze i od oca i od majke. Kur´an je, međutim, o ovom pitanju iznio različito stajalište, saopćio je da se spolnost bebe određuje od strane ˝sperme koja se izlijeva u maternicu ˝:

˝I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci...˝ (An-Najm, 45-46)

Uporedo sa razvojem genetike i mikrobiologije, ispravnost ove kur´anske tvrdnje je, također, I naučno dokazana. Postalo je jasno da se spolnost bebe određuje od strane ćelija sperme koje dolaze od muškarca, a da, u ovom slučaju, žena ne igra nikakvu ulogu. Prilikom određivanja spolnosti, uticaj imaju hromosomi. Dva od 46 hromosoma koji određuju ljudsku građu imenuju se kao hromosom spolnosti. Ovi hromosomi se za muškarce označavaju kao XY, a za žene kao XX Razlog tome je taj što ovi hromosomi liče na ova slova. Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene ženskosti.  Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene ženskosti. U jajetu žene se nalaze samo X hromosomi koji obilježavaju ženski spol. U spermi muškarca
se, pak, nalaze spermatozoidi koji mogu nositi i X I Y hromosome. Prema tome, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koju nosi spermatozoid koji oplođuje jaje ženke. Dakle, kao što je i u Kur'anu navedeno, faktor koji određuje spolnost bebe je sperma koja dolazi od muškarca. Ovaj podatak, koji je apsolutno bio nepoznat u vrijeme objavljivanja Kur'ana, je jedan u nizu dokaza da je Kur'an Allahova riječ.

Formiranje ploda počinje sjedinjavanjem ovih hromosoma koji se kod muškarca i žene nalaze u parovima. Oba dijela spolne ćelije, koja se kod formiranja jajeta kod žene odvajanjem rastavlja na dva dijela, podjednako nose X hromosome. Međutim, spolna ćelija kod muškarca, koja se, također, rastavlja na dva dijela, formira dvije različite sperme koje sačinjavaju X ili Y hromosome. Ako se X hromosom, koji se nalazi kod žene, spoji sa spermom, koja sadržava X hromosom, onda se formira ženski plod. Ako se, pak, spoji sa spermom koja sadržava Y hromosom, tada se formira muški plod. Dakle, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koja će se spojiti sa jajetom žene. Sasvim je sigurno da su ovo činjenice koje su sve do pojavljivanja genetike, dakle do XX stoljeća bile apsolutno nepoznate. Unatoč tome, u mnogim kulturama je bilo rašireno mišljenje da se spol djeteta određuje od strane tijela majke. Čak su, zbog toga, bile prekoravane žene koje rode žensko dijete. Međutim, trinaest stoljeća prije no što će ljudski geni biti otkriveni, Kur´an je iznio jednu činjenicu koja odbija ovo veoma rasprostranjeno sujevjerje. Kur´an je saopćio da korijeni spolnosti nisu kod žene, već u spermi koja dolazi od muškarca.

‘Alaq zakačen za maternicu

Kada nastavimo sa analiziranjem kur´anskih podataka o formiranju bebe, ponovo ćemo se suočiti sa određenim, veoma bitnim naučnim čudima. Spajanjem spermatozoida koji dolazi od muškarca sa jajetom kod žene, biva oformljena i osnovna srž bebe. Ova oplođena jajna stanica, u biologiji poznata pod pojmom ˝zigota˝, bez gubljenja vremena, rastavljanjem će se razmnožiti I postupno dobiti oblik malog ˝komada mesa˝. Međutim, ovaj razvoj zigote ne obavlja se u nekakvoj praznini, u slobodnom hodu. Zigota se drži obješena na zidu maternice, pripija se tamo uz pomoć svojih produžetaka koji su poput korijenja. Uz pomoć ove veze, plodu je omogućeno da iz majčinog tijela siše materije potrebne za razvoj.16 Upravo ovdje pojavljuje se jedna vaoma važna kur´anska mudžiza. Govoreći o zigoti koja se počela razvijati u majčinoj utrobi, Allah u Kur´anu spominje riječ ˝alaq˝:

˝Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ´alaqa´! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj.˝ (Al-´Alaq, 1-3)

Značenje riječi ˝alaq˝ u arapskom jeziku je ˝nešto što se zakači (lijepi, prijanja)˝. Čak se ista riječ koristi i u značenju ˝pijavice˝, životinje koja se lijepi za tijelo i siše krv. Sasvim je sigurno da u aktualnom kontekstu nije slučajno korištena riječ koja je toliko skladna sa zigotom koja se razvija u majčinoj utrobi. Ovaj slučaj još jednom dokazuje da je Kur´an objavljen od strane Gospodara svjetova, Allaha, dž. š.  U prvom stadiju razvoja beba u majčinoj utrobi je u vidu zigota koji, kako bi se mogao hraniti iz majčine krvi, stoji priljubljen za zid maternice. Ovaj razvitak, koji je ustanovila moderna embriologija, je prije 14 stoljeća u Kur'anu opisan riječju 'alaq koja ima značenje "nešto što se zakača (lijepi, prijanja)". Ista riječ se čak koristi i u značenju "pijavice", životinje koja se lijepi za tijelo i siše krv.


Mišićima zaodjenute kosti

Drugi veoma bitan podatak koji se navodi u Kur´anu je podatak o etapama razvoja bebe u maternici. Allah je u Kur´anu saopćio da se u majčinoj utrobi stvara prvo gruda mesa, od nje kosti, a potom se kosti mišićima oblažu:

˝Pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, - pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!˝ (Al-Mu´minun, 14)

Embriologija je naučna grana koja se bavi proučavanjem razvitka zametka u majčinoj utrobi. Do nedavne prošlosti, u embriologiji su tvrdili da se kosti I mišići razvijaju istodobnim nastankom. Iz tog razloga su određeni ljudi dugo vremena tvrdili da je ovaj ajet u koliziji sa naukom. Međutim, zahvaljujući naprednom mikroskopskom istraživanju, provedenom suvremenom tehnologijom, uspostavilo se da je doslovno tačno sve što je u Kur´anu navedeno. Ove mikroskopske analize su pokazale da se u majčinom stomaku odvija proces baš kao što je to I Kur´an naveo. U embrionu prvo dolazi do okoštavanja hrskavičnog tkiva. Potom, odvajajući se od tkiva koje okružuje kosti, dolazi do okupljanja mišićnih ćelija koje obavijaju kosti. Ovaj proces se ovako opisuje u jednoj naučnoj ediciji Developing Human: 6. sedmica: kao nastavak hskavičenja, prvo okoštavanje se pojavljuje u ključnoj kosti. Krajem 7. sedmice počinje okoštavanje dugih kostiju. Dok traje formiranje kostiju, odvajanjem od tkiva koja okružuju kosti, mišićne ćelije obrazuju mišićne mase. Mišićno tkivo se na taj način oko kosti razlaže na prednje i stražnje mišićne grupe.17 Ukratko, etape nastanka čovjeka koje su opisane u Kur´anu su u potpunom skladu sa otkrićima moderne embriologije.
 
Tri stadija bebe u maternici

U Kur´anu se navodi da se formiranje bebe u majčinoj utrobi odvija u tri etape: ˝On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?˝ (Az-Zumar, 6) Ako se pažljivo prouči navedeni ajet, sasvim lahko se može primijetiti da se govori o međusobno različitom i odvojenom troetapnom nastanku čovjeka. Zaista, danas I moderna biologija, također, iznosi da se embriološki razvitak bebe u maternici odvija u tri različite etape. Ovo pitanje se nalazi među temeljnim poglavljima u svim embriološkim knjigama koje se danas na medicinskim fakultetima izučavaju kao nastavni udžbenici. Ova činjenica se na slijedeći način navodi u Basic Human Embryology, jednoj od osnovnih knjiga embriologije: Život u maternici se odvija u tri ETAPE: pre-embrionik - prve dvije i po sedmice, embrionik - do kraja osme sedmice i fetal - od osme sedmice do rođenja.18 Ove etape, koje se u medicinskom jeziku označavaju kao ˝threemaster˝, odnosno ˝tri perioda˝, sačinjavaju različite faze razvoja bebe u maternici. Glavne specifičnosti ova tri nivoa razvoja su ukratko slijedeće: - Pre-embrionik etapa: U ovoj prvoj etapi, poznatoj kao ˝1. trimestar˝, žigot se rastavljanjem razmnož va, a potom se, nakon što dođe u stanje mase ćelija, ukopava u id maternice.  procesu razmnožavanja, ćelije se organiziraju u tri sloja.  Embrionik etapa: oznata i kao ˝2. trimestar˝, ova druga etapa traje ukupno 5,5 sedmica i tokom vog perioda ametak se naziva ˝živim embriom˝. U ovom periodu se iz slojeva elija pojavljuju temeljni jelesni organi i sistemi. - Fetal etapa: laskom u treću etapu trudnoće, koja se naziva i ˝3. rimestar˝, embrio se već značava kao ˝fetus˝.

Ovaj period počinje u osmoj sedmici trudnoće i raje sve do oroda. Karateristika koja ovu etapu odvaja od prethodnih je ta što, pojavljivanjem ica, ruku i nogu, fetus postaje živo biće koje vanjskim izgledom već nalikuje ovjeku. Unatoč ome što je u početku ove etape veličine od svega 3 cm, svi organi u se pojavili. Ova etapa raje o 30 sedmica i razvoj se nastavlja do sedmice poroda. o saznanja o razvoju bebe u maternici spjelo se doći tek uz pomoć aparata oderne tehnologije. Međutim, kao što se vidi, ovi podaci u, kao i niz drugih aučnih činjenica, na jedan zapanjujući način izneseni u kur´anskim ajetima. Iznošenje ovako krajnje ispravnih naučnih činjenica u Kur´anu, koji je objavljen u eriodu kada ovječanstvo nije raspolagalo ni sa kakvim detaljnim saznanjima iz blasti medicine, esumnjivo  dokaz da to nije djelo čovjeka, već da su to riječi koje pripadaju jedino Sveznajućem, Allahu.