Svi ajeti u sebi sadrže božansko znanje, a ljudski rod je taj koje se vremenom razvija i unapređuje. Dolazeći do viših stepena razumijevanja prirodnih nauka, čovječanstvo uspijeva dokučiti značenje Allahovih riječi u određenim ajetima. Dakle, kroz spoznaju da je određeni ajet objavljen od strane Allaha (swt), te uz konstantan proces progresa i razvoja ljudskog roda, čovjek će uspjeti doći do novih otkrića koji će mu omogućiti da razumije neki novi ajet, itd. Na ovaj način, čovječanstvo će nastaviti saznavati značenja sve više i više kur’anskih ajeta. Ovo je jedna od čudnovatih karakteristika Kur’ana.
Profesor Armstrong je poznati naučnik koji radi za NASA-u (puni naziv National Aeronautics and Space Administration) tj. američku državnu agenciju za istraživanje svemira. Susreli smo se s njim i postavili mu brojna pitanja koja se odnose na kur’anske ajete koji govore o astronomiji tj. oblasti njegove uže specijalnosti. Pitali smo ga o željezu i kako dolazi do njegovog nastanka. On nam je za uzvrat pojasnio kako na Zemlji dolazi do formiranja svih hemijskih elemenata. Kazao nam je da su naučnici tek nedavno otkrili relevantne činjenice po pitanju procesa formiranja tih elemenata. Također nam je rekao da energija ranog sunčevog sistema nije bila dovoljno velika da bi došlo do formiranja željeza.
Slika 16.1
Izračunavajući energiju koja je neophodna za nastanak jednog atoma željeza, otkriveno je da je ta energija četiri puta veća od energije čitavog sunčevog sistema. Drugim riječima, energija čitave planete Zemlje, ili pak Mjeseca, ili Marsa, ili bilo koje druge planete, nije dovoljna da bi došlo do formiranja jednog novog atoma željeza. Čak ni energija čitaov sunčevog sistema za to ne bi bila dovoljna. Iz tog razloga, rekao nam je profesor Armstrong, naučnici vjeruju da je željezo vanzemaljski element koje je nekako dospio na našu planetu tj. da nije na njoj oformljen. Potom smo mi citirali kur’anski ajet koji kaže:
…spustili smo gvožđe - u njemu je sila žestoka i koristi za ljude…
(Prevod značenja Kur’ana 57:25)
Potom smo profesora Armstronga upitali o nebesima i da li u njima ima kakvih otvora ili pukotina. On je opovrgnuo naše tvrdnje i kazao da je ono o čemu mi govorimo grana astronomije koja se zove “Integrirani Kosmos” što je u stvari naučna oblast u kojoj su naučnici tek nedavno počeli dolaziti do određenih otrkića. Na primjer, ukoliko bismo pustili neko tijelo da u svemiru pređe određeni put u bilo kojem pravcu, a zatim ga pustili da pređe isto toliko dug put u nekom drugom pravcu, vidjeli bismo da je težina* tog tijela ista bez obzira kojim putem se tijelo kretalo. Ovo je slučaj zbog činjenice da tijelo ima svoj vlastiti ekvilibrium (ravnotežu) te je pritisak na njega isti sa svih strana. Bez ovog ekvilibriuma, čitav svemir bi se raspao. Ja sam se (kaže šejh Az-Zindani) odnah prijsetio kur’anskog ajeta koji kaže:
A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!
(Prevod značenja Kur’ana 50:6)
Nakon ovoga smo sa profesorom Armstrongom razgovarali o pokušajima naučnika da dokuče granice svemira te smo ga upitali da li je po ovom pitanju bilo kakvih uspjeha. Njegov odgovor je bio da naučnici trenutno vode ljutu bitku u nastojanju da dođu to ivice univerzuma te da se neprekidno radi na izradi opreme sa većim mogućnostima. Ova oprema se koristi za istraživanje svemira, međutim, sve što se uspijeva otkriti su nove zvijezde koje se nalaze u okviru naše galaksije, a kraj svemira još nije ni na vidiku. Allah (swt) u Kur’anu kaže:
Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane…
(Prevod značenja Kur’ana 67:5)
Sve ove zvijezde su zbilja ukrasi za nama najbliže nebo. Profesor Armstrong je također dodao da naučnici nisu uspjeli dosegnuti do kraja svemira. Naglasio je da zbog ovoga trenutno postoje nastojanja da se u svemiru (recimo na satelitima op.p) postave dodatni teleskopi kako bi naučnici mogli proučavati svemir bez da im prašina i ostale zapreke iz atmosfere budu na putu. Optički teleskopi nisu u stanju doseći do željenih daljina te stoga bivaju zamijenjeni teleskopima koji koriste radio talase i koji omogućavaju posmatranje svemira na većim udaljenostima. Međutim, rekao je profesor Amstrong, naučnici i dalje ostaju ograničeni. Mi smo ga potom podsjetili na ovaj ajet:
… pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.
(Prevod značenja Kur’ana 67:3-4)
Svaki puta kada je profesor Armstrong spomenuo neku naučnu činjenicu, mi smo mu donosili relevantan kur’anski ajet sa kojim bi se on složio. Potom smo mu kazali: “Vi ste uspjeli vidjeti i otkriti istinu o prirodi, odnosno, astronomiji i to koristeći se modernom opremom, raketama i svemirskim brodovima koje je sve čovjek izumio. Također ste vidjeli da su iste te činjenice spomenute i u Kur’anu prije 14 stoljeća. Šta je stoga vaše mišljenje o njima?”
Njegov odgovor je glasio: “To je jako teško pitanje koje evo sam sebi postavljam od kako smo ovdje započeli ovu našu diskusiju. Impresioniran sam činjenicom da se stari zapisi tako izvanredno slažu sa modernom astronomijom i njenim skorim otkrićima. Ja nisam dovoljno dobar stručnjak iz oblasti historije čovječanstva da sam u potpunosti i sa sigurnošću predpostavim okolnosti koje su vladale prije 1400 godina. Međutim, svakako želim istaći da je ovo što smo vidjeli u najmanju ruku impozantno, s tim da može a i da ne mora postojati naučno (tj. historijsko) objašnjenje. Mora da postoji nešto što je iznad našeg običnog ljudskog razumijevanja što bi pojasnilo (kur’anske) navode koje smo vidjeli. Međutim, nemam namjeru niti smatram da sam u poziciji da dajem odgovor na ovo pitanje. Već sam kazao puno toga ali bez eksplicitnog izjavljivanja onoga što, vjerujem, vi želite da kažem. Moj posao kao naučnika je ipak da ostanem nepristrasan (tj. neizjašnjen) po određenim pitanjima. Stoga smatram da je najbolje da se ovdje zaustavim ne dajući vam kompletan odgovor kojeg vi, moguće je, očekujete.”
I zaista, jako je teško zamisliti da su ove informacije koje su prije 1400 godina poslaniku Muhammedu (saws) objavljenje u Allahvoj Knjizi potekle iz ljudskog izvora. Dakle, mora postojati neki dodatni izvor znanja, a Allah (swt) je Onaj koji poznaje tajne nebesa i zemlje. Kao što smo vidjeli kroz ove sastanke sa raznim naučnicima, na pragu smo nove ere.
Ovo novo doba koje je pred nama je doba u kojem istinska religija i istinska nauka imaju mnogo toga zajedničkog te prihvataju jedna drugu. Stoga, između njih ne može postojati kontradikcija niti među njima može stojati bilo kakva prepreka. Ovo je zaključak do kojeg su muslimanski naučnici stizali kroz protekle vijekove: ne postoji mogućnost da provjerena i dokazana naučna činjenica može protivriječiti božijoj objavi koja je sasvim jasna. Kada se kaže da smo trenutno u dobu istraživanja svemira to je tačno: nalazimo se u eri u kojoj se naučne činjenice i religija slažu. Međutim, to je slučaj samo između dokazanih naučnih spoznaja i din-i-Islama kojeg je Allah (swt) sačuvao od svih krivotvorenja i izmjena.
Slika 16.2
* Čitaocu se skreće pažnja da težina nije isto što i masa. (op.p.)
Činjenice iz Astronomije