Morske i okeanske dubine

Ocijeni
(1 Glasaj)


Kur’an je vje?na mu’džiza i koja ne?e zastariti sve do Sudnjeg Dana i koja je dostupna svim ljudima bez obzira na njihove kulturne i obrazovne nivoe te vrijeme u kojem su živjeli. Beduin u pustinji kao i univerzitetski profesor ?e obojica u Kur’anu na?i nešto što ?e za njih biti dovoljno (kao dokaz istinitosti svih kur’anskih navoda op.p.).

U ovom poglavlju vam predstavljamo profesora Dorja Rao koji je specijalista na polju okeanske geologije i koji trenutno predaje na King Abdul-Aziz Univerzitetu u Džeddi, Saudijska Arabija. Sastali smo se sa njim i prezetovali mu brojne ajete iz Kur’ana koji sadrze nau?ne dokaze njegove istinitosti. Profesor Rao je bio zapanjen onim što je vidio i ?uo. ?itajuci interpretacije nekih kur’anskih ajeta kroz knjige iz odre?enih nau?nih oblasti, naišao je na diskusiju slede?eg ajeta:

Ili su (djela nevjernika op.p.) kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo ne?e svjetla ni imati.
(Prevod zna?enja Kur’ana 24:40)

Profesor Rao je potvrdio da su nau?nici danas upoznati sa tminama okeana za koje su saznali putem podmornica koje su im omogu?ile da zarone u okeanske dubine. Sama ljudska bi?a (dakle, bez ikakve opreme) nisu bila u mogu?nosti sti?i do više od 20 do 30 metara dubine. Oni koji su ronili u potrazi za biserima su to ?inili u plitkim vodama i ni oni nisu imali na?ina dosti?i dubine ve?e od navedenih. ?ovjek, dakle, nije sposoban preživjeti u dubokim i tamnim predjelima okeana (recimo na 200 ispod površine vode). Me?utim, ovaj ajet govori o fenomenu kojeg nalazimo samo na jako velikim dubinama.

Iz ovoga proizilazi da se Allahova izjava o mraku u dubokim prostranstvima mora ne odnosi na bilo koje more iz razloga što ne svako more može biti opisano kao more u kome su se tmine nakupile jedna iznad druge. Do ove vrste ‘naslaganog’ mraka u dubinama okeana dolazi iz dva razloga. Krajnji rezultat jeste postepeni nestanak boja do kojeg dolazi prelaskom svjetlosnih zraka iz jedne tmine (tamnog sloja) u drugu. Sun?eve zrake su sa?injene od sedam razli?itih boja i prilikom udara svjetlosti na vodu dolazi do disperzije (rasipanja) zraka od kojeg nastane ovih sedam zasebnih boja.

Na ovoj slici (14.1) vidimo svjetlosnu zraku kako prolazi kroz dubine okeana. Gornji dio (najbliži površini) je absorbovao crvenu boju u prvih 10 metara. Dakle, ukoliko bi ronioc stigao do 30 metara dubine i tamo bio ranjen, ne bi bio u stanju vidjeti svoju krv jer se crvena boja ne može vidjeti na ovoj dubini. Na isti nacin, kao što se vidi na slici, slijedi absorpcija narandžastih zraka. Potom slijedi absorpcija žutih zraka na dubini od 50 metara. Na 100 metera dubine nestaje i zelenih zraka, zatim na 200 više ne vidimo ni plave zrake itd. Dakle, iz ovoga vidimo da okeanske vode postepeno postaju sve tamnije i tamnije tj. da do zatamljena dolazi u svjetlosnim slojevima.

Slika 14.1 Izme?u 3% i 30% sun?evih zraka se odbije od morsku površinu. Potom dolazi do postepene absorpcije zraka (Izvor: Oceans, Elder i Pernetta, strana 27)$.

Što se ti?e drugog razloga zbog kojeg dolazi do pojave tmina na velikim dubinama on leži u postojanju mnogih prepreka koje zaklanjaju svjetlost (recimo morske stijene ili pak oblaci, kao što ?emo sada vidjeti op.p.).

Slika 14.2 Prikaz unutarnjih valova (Izvor: Oceanography, Gross, strana 204)$.

Svetlosne zrake o kojima govorimo dolaze od Sunca i absorbovane su od strane oblaka koji za uzvrat rasprsnu neke od njih. Kao posljedica ovoga, ispod oblaka dolazi do stvaranje jednog djelimi?no zatamljenog sloja (atmosfere op.p.). Ovo je (koriste?i terminologiju koju upotrebljava Kur’an op.p) prva tmina. Potom ove zrake dolaze do površine okeana gdje je jedan ljihov dio odbijen što morskim valovima daje blještav izgled. Iz ovog razloga, u slu?ajevima kada je more zatalasano, dolazi do razli?itog intenziteta ovog blještavila zbog razli?itih uglova pod kojim se valovi i zrake susre?u. Valovi, dakle, odbijaju dio svjetlosti i time prouzrokuju zatamljenje. Neodbijeni svjetlosni zraci prodru prema dubinama okeana te stoga vodu okeana i dijelimo na dva glavna sloja: gornji i dubinski. Gornji sloj je karakteristican po svojoj osvjetljenosti i toploti, a dubinski po tmini.

Ova dva dijela okeana imaju razli?ita svojstva i ?ak i oni su razdvojeni valovima (ili strujama). Ovi unutarnji valovi su otkriveni tek 1900. godine. Nau?nici su tek nedavno saznali da postoje i unutarnji valovi koji se formiraju izme?u slojeva (koji imaju razli?itu gustinu) na zbijenim mjestima njihovog spajanja. Ovi unutarnji valovi pokrivaju duboke vode mora i okeana jer one imaju ve?u gusto?u nego vode koje se nalaze iznad njih. I ovi valovi se mogu remetiti (razbijati) isto kao što se to može ?initi sa valovima na površini. Me?utim, unutarnji valove se ne mogu vidjeti golim okom nego se oni moraju detektovati putem ispitivanja promjene u temperaturi i slanosti vode na nekoj odre?enoj lokaciji.

Ispod ovih valova koji razdvajaju gornji i donji dio okeana dolazi do stvarnog potomljenja. Ribe na ovim dubinama ne vide jer su jedini ozvor svjetla u stvari njihova tijela. Dakle, ova tmina koja se nalazi ispod pokriva?a koji se prostiru jedan iznad drugog jeste tmina o kojoj Kur’an govori kada kaže: “…tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim…” (Prevod zna?enja Kur’ana 24:40)

Drugim rije?ima, iznad ovih valova (pokriva?a) postoji još prepreka (ili slojeva) koje su u obliku valova. Ovo se naravno odnosi na valove koje nalazimo na površini vode. Kur’an nam potom o tminama o kojima je rije? kaže: “…iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih…” (Prevod zna?enja Kur’ana 24:40)

Dakle, do tmine na velikim dubinama mora i okeana dolazi zbog svih spomenituh prepreka na koje svjetlos nailazi, te zbog absorpcije do koje dolazi.

Kur’an dalje u istom ajetu kaže:“…prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo ne?e svjetla ni imati.” (Prevod zna?enja Kur’ana 24:40)

Dole vlada potpuna tama te ?ak i podmornice sa sobom moraju ponijeti izvore svjetlosi. Kako su ove informacije onda bile dostupne poslaniku Muhammedu (saws)?

Profesoru Rao smo prezentovali mnoge ajete koji govore o njegovoj užoj specijalnosti te smo ga upitali: “Šta vi mislite o postojanju ovih nau?nih informacija u Kur’anu? Kako je poslanik Muhammed mogao znati sve ove podatke prije 14 stolje?a?”

Profesor Rao je odgovorio: “Jako je teško zamisliti da su ovakve vrste spoznaja postojale prije 1400 godina. Mogu?e je da su o nekim stvarima ljudi imali površno razumijevanje, me?utim, opisati ove stvari ovako detaljno je jako teško. Stoga, ovo definitivno nije ljudsko znanje. Obi?no ljudsko bi?e nije bilo u mogu?nosti opisati ovaj fenomen sa toliko detalja. Smatram da su ove informacije morale do?i iz nadprirodnog izvora.”

Da, izvor ovog znanja mora biti neko ko je iznad nivoa ?ovjeka. Ni priroda sama po sebi ne može biti njegov izvor jer je ovo daleko iznad nivoa same prirode kao što je i daleko iznad ljudskih sposobnosti. Kao što smo vidjeli iz rije?i profesora Rao, ovo je nešto što se ne može pripisati nekom prirodnom bi?u jer ovo je zbilja govor onoga koji poznaje prirodu, univerzium i njihove tajne, kao što nam Kur’an govori:

Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje…"
(Prevod zna?enja Kur’ana 25:6)

Kur’an je, dakle, došao od Allaha. Sva ova svjedo?enja nau?nika jedno za drugim nam dokazuju da ova uputa i svjetlo (tj. Kur’an) u sebi sadrži neosporne dokaze svoje istinitosti, jer Kur’an je izvor upute sve do Sudnjeg Dana.

 

Čitano 4822 puta Zadnji put promjenjen Srijeda, 23 Januar 2013 09:19
Vi ste ovdje: Sveta knjiga Islama Morske i okeanske dubine