Chat Islam Online

Ako bi ?ovjek pažljivo pogledao u šerijatske tekstove zasigurno bi se iznenadio vidjevši koliko je vjera Islam potpuna i sveobuhvatana, da svakoj stvari pridaje pažnju onoliko koliko zaslužuje. Mnogo je ljudi, a naro?ito u današnjem vremenu, koji imaju pogrešna ubje?enja i vizije o vjeri Islamu. Faktori koji su prouzrokovali ta neispravana ubje?enja su mnogobrojni, nerijetko je neznanje i nepoznavanje principa i na?ela vjere faktor koji ?ini da ljudi imaju pogrešna ubje?enja o vjeri Islamu. Nekada su pogrešna interpretacija Islama od strane muslimana i nemar u pojašnjavanju i dostavljanju originalne vjere ljudima bili razlogom da su mnogi zamrzili Islam ili da, u najmanju ruku, o njemu imaju mnoge predrasude.

Ako na sve to pridodamo trud i napor koji nevjernici-neprijatelji ?ovje?anstva- ulažu kako bi Islam prikazali u o?ima ljudi vjerom terorizma, nasilja, a muslimane, kao sljedbenike te vjere, konzervativnim, zaostalim, netolerantnim, tada ?e nam biti kristalno jasno zašto ljudi u velikom broju slu?ajeva imaju pogrešna ubje?enja o jedinoj priznatoj vjeri kod Allaha, vjeri koja je derogirala i dokinula prijašnje vjerozakone, vjeri Islamu. Tada ?e nam biti jasno zašto neprijetelji ?ovje?anstva vrije?aju insana koji je poslan kao milost svjetovima, da bi, Allahovom voljom, ?ovje?anstvu pokazao put iz dubokih tmina zablude na svijetlost upute, sre?e i zadovoljstva na dunjaluku prije sre?e i zadovoljstva na budu?em svijetu.

2

U ovom tekstu ?emo pokušati spomenuti neke tajne propisivanja posta, ovog velikog badeta, kako bi se po ko zna koji put uvjerili u istinitost ?injenice da je Islam savršena vjera, i da je pogrešno ubje?enje velikog broja muslimana i nevjernika da vjera Islam nema nikakve veze sa ?ovjekovim svakodnevnim životom. Ubje?enje da se vjera prakticira samo u unutrašnjosti džamije, a kada izi?eš iz nje da se život, ponašanje, izgled muslimana ni u ?emu ne razlikuje od života, ponašanja, izgleda nevjernika. Pitanje koje bi svako od nas trebao da postavi sebi; da li smo ikada razmišljali o razlozima propisivanja posta? To, da je muslimanima nare?en i da im je to jedan od temelja vjere da poste jedan od dvanaest mjeseci u godini?

Da li smo postavili sebi pitanje; da li Uzvišenom Allahu treba naše gladovanje, sustezanje od vode, pi?a i svega onoga što kvari post, ili propisivanje tog posta nosi sa sobom mudrosti i koristi koje koriste ?ovjeku u ovodunjalu?kom životu? Da Uzvišenom Allahu nije potrebno naše gladovanje i da je post priopisan zbog koristi koje se vra?aju nama ukazuju nam rije?i Allahovog miljenika koje je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.:

“Ko ne ostavi laž i rad po njoj -niti vrije?anje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pi?a.“(br.1903)

Koliko je muslimana koji kada poste to drugi ne primje?uju na njegovom ponašanju sve dok on to ne kaže, a trebalo bi da se tragovi posta vide na ?ovjekovom ponašanju.

Post je propisan da bi se pove?ala ?ovjekova bogobojaznost, strah od Uzvišenog Allaha

Na to nam jasno i nedvosmisleno ukazuju rije?i mudrog zakonodavca, Uzvišenog Allaha: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, da bi ste se Allaha bojali.“ Da li naš post nama pove?ava strah od Allaha ili ne pove?ava, da li smo postigli korist posta koja je spomenuta u ovom ajetu?

Nerijetko se dešava da se dan u kojem ljudi poste i dan u kojem ne poste ne razlikuju ni po ?emu. ?ovjek izlazi iz ramazana isti onakav kakav je bio i prije ramazana, a da smo postili postom koji od nas traži Mudri Zakonodavac ne bi bilo tako.

3

Dan u kojem postimo razlikovao bi se od dana u kojem ne postimo, naše stanje poslije ramazana bi se razlikovalo od našeg stanja prije ramazana. Zar nije apsurd, da ?ovjek u toku posta može da ostavi i da se strpi od onoga što mu je u osonovi dozvoljeno i ono što mu koristi; hranu, pi?e, spolni odnos, a ne može da se strpi od stvari koje su mu zabranjene i ?ije ?injenje u velikom broju slu?ajeva nosi sa sobom velike štete, kako po po?inioca tako i po društvo u kojem živi.

?udno, zar ne?! Zar Gospodar zbog kojeg si ostavio dozvoljene i korisne stvari u toku posta nije Živ i Vije?an, u ramazanu i izvan njega? Imam osje?aj da velik broj ljudi vjeruje da je Uzvišeni Allah živ samo u ramazanu, i da je dovoljno da obožavamo Allaha pokoravaju?i mu se u ramazanu a da sa prvom jacijom u ševalu se vra?amo starom na?inu življenja.

Možda to ljudi ne govore svojim jezicima ali njihovo ponašanje i djela ukazuju na to. Zamislite da ?ovjek ima baštu koju jedanaest mjeseci tokom godine prekriva snijeg, a jedan preostali mjesec snijeg se topi i sunce obasijava tu baštu. Da li bi taj mjesec dana bio dovoljan da ?ovjek zasije usjeve i da do?eka plodove od kojih zavisi njegova egzistencija?

Sigurno bi taj ?ovjek umro od gladi. Tako je i sa nama, kako o?ekivati Allahovu milost na Sudnjem danu ako smo jedanaest mjeseci u godini bili nepokorni Gospodaru i oglušivali se o njegove naredbe a jedan mjesec u toku godine- samo- bili pokorni.

Zamislite da imate roba koji vam je poslušan jedan mjesec u godini a jedanaest mjeseci je nepokoran, da li bi bili zadovoljni tim robom ili bi gledali da ga se riješite i da na?ete nekoga ko ?e, minimalno, biti pokoran pola godine, i više.

Post je propisan kao prilika da se ?ovjek pokaje i okrene novu, bijelu stranicu u svome životu.

Kada bi ljudi razmišljali o postu sigurno bi shvatili da je period ramazana idealna prilika da se pokajemo za po?injene grijehe i da crne stranice našeg života zatvorimo i okrenemo novu, bijelu stranicu života. O vrijednosti pokajanja ?ovjeku muslimanu ne treba govoriti jer je on svjestan toga.

4

A da pokajanje nema drugih koristi osim da Allah voli one koji se kaju, da se Allah raduje pokajanju svojih robova više nego što bi se ?ovjek obradovao izgubljenoj devi u pustinji na kojoj mu je voda i hrana, da je Allah obe?ao da ?e pokajnike pomo?i imecima, ?estitim porodom i kišom, da je obe?ao da loša djela pokajnika, ne samo da ?e ih oprostiti, ve? ih u dobra pretvoriti, to bi bio dovoljan razlog da ?ovjek musliman žudi za pokajanjem.

Pogledajmo samo koliko nam je to olakšano u ramazanu. Uzvišeni Allah je iz svoje milosti, potsti?u?i robove na pokajanje u?inio da šejtani budu zatvoreni u ramazanu. Istinitost hadisa koji govore o tome primjetna je na svakom koraku. Ljudi koji tokom cijele godine ne znaju za Islam niti njegove principe u ramazanu dolaze u džamiju, pokorno padaju Uzvišenom Gospodaru na sedždu. Ljudi koji su iskušani nekim od poroka, u ramazanu strpljivo ostavljaju te poroke, traže?i time Allahovu milost, Njegov oprost, vje?nu nagradu džennet. Ljudi koji izvan ramazana ne mogu zamisliti dan bez ispušene kutije cigara, u ramazanu smognu snage da ostave duhan od pojave zore pa sve do zalaska sunca.

Žene, koje tokom cijele godine razgoli?ene šetaju ulicama našega grada i na taj na?in prkose Milostivom Allahu, i one u ramazanu pobijede šejtana na momenat pa pokriju svoje tijelo i odlaze u džamiju kako bi u džematu klanjale teravih namaz. Koliko je onih koji izvan ramazana ne mogu da zamisle dan bez alkohola, a u ramazanu smognu snage da ostave alkohol, i ne samo u danima ramazana, ve? tokom cijelog mjeseca. Sve su to pokazatelji istinitosti hadisa u kojima je Allahov Poslanik kazao da kada nastupi mjesec ramazan šejtani se sputavaju i povezuju u lance. Ovakav ambijent svuda oko nas zasigurno mnogo olakšava onima koji žele da se pokaju za ono što su po?inili u prošlosti. Ovaj mjesec je velika prilika za sve da okrenemo novu stranicu u našem životu, da se pokajemo za po?injene grijehe.

Ako sada u ovom blagoslovljenom mjesecu ne donesemo ?vrstu odluku da ?emo ostaviti grijehe koje smo svijeno ili nesvijesno ?inili prije ramazana, pa kada ?emo. Ne smijemo dopustiti sebi taj luksuz pa da kažemo „ja sam mlad, imam ja još vremena, pokajat ?u se slijede?eg ramazana“.

Zaista su to izgovori koji nemaju nikakvu težinu, jer kako odga?ati pokajanje za momenat koji ti niko ne može garantovati da ?eš doživjeti.

5

Pogledajmo oko sebe pa ?emo vidjeti da je mnogo onih koji su bili naših godina ali više nisu me?u živima. Oni su otišli svome Gospodaru, a da li su se pokajali prije odlaska? Da li su propustili priliku da se rasterete velikog bremena grijeha, za koje ?e sigurno polagati ra?un na Sudnjem danu. Ako su oni prokockali tu šansu, pa zar da i mi padnemo u istu grešku, ili ?emo se okoristiti od tu?ih grešaka i ne?emo ?ekati da svaku stvar u?imo na sopstvenim greškama, jer je to ponekada i nemogu?e, kao u ovom slu?aju.

Zato, cijenjeni brate i poštovana sestro, ?vrstu odluku donesi da ?e ovaj ramazan biti prekretnica tvoga života, da ?eš od ovog ramazana ostaviti poroke koji ne samo da su zabranjeni na?elima ove savršene vjere, ve? nose sa sobom mnoge štetne posljedice kako po pojedinca tako i po društvo u kojem po?inioc živi.

?vrsto odlu?i da ?eš od ovog ramazana ostaviti loše društvo koje te svakim danom sve više i više odvodi u ponor, koliko je samo omladinaca upropašteno jer nisu smogli snage da ostave loše društvo. Omladinci koji su više nego potrebni ovom napa?enom društvu. Koliko je omladinaca katastrofalno završilo svoju životnu karijeru, koji su umrli kao ovisnici o drogi, oboljeli od side i mnogih drugih neizlje?ivih oboljenja.

Doživjeli su poniženje još na ovom svijetu, a ono što ih ?eka na onom svijetu je mnogo teže i bolniije. Koliko je djevojaka koje su izgubile svaki vid vrijednosti kao posljedica druženja sa lošim društvom, ?emu vrijedi dijevojka koja je izgubila nevinost –?ednost- još u osnovnoj školi, prije nego li je postala punoljetna?!

?emu vrijedi djevojka koja je zatrudnila prije braka i zbog toga se morala udati ili se o?istiti, kako bi se sa?uvala od ovodunjalu?ke sramote?! Zar da takve žene odgajaju budu?e generacije, zar ?e takva žena biti vjerna svome mužu? A vrijedi li živjeti u braku u kojem muž nije siguran da ga njegova supruga ne vara s nekim s kim je imala veze još prije braka.

Ovo su samo neke posljedice druženja sa lošim društvom, a kada bi smo htjeli da spomenemo sve negativne posljedice druženja sa lošim društvom trebalo bi nam mnogo vremena. Zato, ponavljam, cijenjeni brate i poštovana sestro, ?vrstu odluku donesi da ?eš od ovog ramazana ostaviti loše društvo i ono ?emu oni pozivaju.

6

Ne dozvoli sebi da budeš od onih koji ?e kazati kada do?u na Sudnji dan: „Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govore?i: "Kamo sre?e da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sre?e, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priop?en bio!" – a šejtan ?ovjeka uvijek ostavlja na cjedilu –“

Post nas u?i da smo neprestano pod nadzorom Uzvišenog Gospodara.

Islamski u?enjaci ?esto spominju da je post jedini ibadet u kojem se ?ovjek ne može pretvarati i da to ?ini kako bi se pokazao pred ljudima.

Kako to? Zato što ?ovjek može da kaže ljudima da posti a u stvari on ne posti, jer je to nemogu?e provjeriti. Ko ?ovjeka vidi kada je sam u ku?i, kada zaklju?a ku?na vrata i navu?e zastore na prozore? Posta?, iako zna da ga u tom momentu niko ne vidi, samo iz straha od Allaha ne poseže za onim što kvari post. To je ta korist koju trebamo uzeti od propisivanja posta, da taj osje?aj Allahovog neprestanog nadzora nad nama iz ramazana prenesemo i u druge mjesece tokom godine.

Kada htjednemo da u?inimo ono što nam je Uzvišeni Allah zabranio, da se sjetimo Njegovog neprestanog nadzora nad nama, da to ostavimo kao što smo u ramazanu ostavili jelo i pi?e koje je u osnovi, izvan ramazana, dozvoljeno, i druge stvari koje kvare post.

Žena, kada htjedne izi?i iz ku?e nepropisno obu?ena, da se sjeti da je neprestano pod nadzorom Uzvišenog, da je neprestano pod nadzorom Onoga zbog kojeg je ostavljala jelo i pi?e u ramazanu u momentima kada je niko nije vidio. Mladi? koji sjedi u parku sa djevojkom i nagovara je na razvrat da se sjeti da ga tog momenta vidi Onaj zbog kojeg je ostavljao jelo i pi?e u momentima kada ga niko nije vidio.

Zar nije apsurd, da ?ovjek u ramazanu ostavlja ono što mu je izvan ramazana dozvoljeno, hranu i pi?e, strahuju?i od Allaha, znaju?i da ga On neprestano vidi i ?uje, a da nakon ramazana ne osje?a Njegov neprestani nadzor onda kada ?ini stvari koje su zabranjene u ramazanu i izvan njega. Pitanje koje se samo postavlja; da li smo o ovoj koristi posta u ramazanu ikada razmišljali, da li smo se ?udili našoj naivnosti i kontradiktornosti.

7

Post nas u?i tome da ne gubimo nadu u popravljanje stanja u našem društvu, društvu koje se odalo svim grijesima koji su im zabranjeni od strane Mudrog Zakonodavca.

Stanje muslimana je sigurno više nego jadno u svakom pogledu, materijalnom,

duhovnom, ekonomskom, politi?kom. Ali, to ni u kom slu?aju ne zna?i da se stanje ne može popraviti. Šta je to u?inilo Arape, koji su bili jedan od najbijednijih naroda u vremenu u kojem se pojavio Poslania, da su postali vodi?i svijeta u svakom pogledu; materijalnom, ekonomskom, duhovnom. Ništa drugo osim njihovo pridržavanje za na?ela i principe Islama. Mjesec ramazan je idealna prilika i veliki pokazatelj da je mogu?e popraviti jadno stanje ummeta.

Ljudi koji su tokom cijele godine kršili Allahove granice u svakom pogledu sa prvom no?u ramazana ostavljaju mnoge grijehe i mnoge loše navike. To nije samo slu?aj sa muslimanima naših prostora, to je slu?aj sa muslimanima cijeloga svjeta. Muslimani preko no?i ostavljaju ono što im je Uzvišeni Allah zabranio i na taj na?in, za kratko, kre?u putem koji im obe?ava uspjeh i sre?u na dunjaluku prije uspjeha i sre?e na onom svjetu.

Muslimani preko no?i od pojave zore pa do zalaska sunca ostavljaju ono što ?e pokvariti post pa makar to u osnovi bila dozvoljena stvar.

Pa zar ne mogu da nastave tako tokom cijele godine, da žive životom pokornih Allahovih robova, koji se pokoravaju Gospodaru tokom cijele godine, a ne samo u jednom mjesecu. Malo je onih koji ?e uzeti ovu korist od propisivanja posta, jer velik broj ljudi ne posti na na?in koji od njega traži Islam. Da ?ovjek posti, a da sa njime posti njegov jezik, njegove o?i, njegove ruke, njegove noge.

Da poste njegove o?i od gledanja onoga što mu nije dozvoljeno, od gledanja u otkrivene žene, bez razlike na ulici ili na televiziji. Suprotno tome, da svoje o?i uposli onim što ?e mu koristiti, kao što je u?enje Kur'ana, ?itanje korisne literature. Da posti njegov jezik od laži, ogovaranja. Suprotno tome, da ga uposli u onome što ?e mu koristiti kao što je spominjanje Allaha, u?enje Kur'ana i mnoge druge korisne stvari.

Da poste sa njime njegove ruke, od bespravnog uzimanja imetka, od mita, od kra?e i da pokuša da ih uposli u onome što ?e mu koristiti.

8

Da sa njim poste njegove noge od hodanja prema onome što nije dozvoljeno, da poste od odlaska u kafanu, diskoteku i da ih uposli u onome što je dobro kao što je odlazak u džamiju radi obavljanja namaza, obilazak poznanika i rodbine. Onaj ko bude postio na ovaj na?in, od njega je o?ekivati da i nakon ramazana ostane na tome, da to bude prvi korak u popravljanju jadnog stanja muslimana. Jer, ne mogu?e je da popravljamo stanje drugih ako sami sebe nismo popravili.

Zato kažemo, ovaj mjesec je idealna prilika da se kora?i prvi korak ka popravljanju jadnog stanja muslimana. Moramo biti svjesni da se od nas o?ekuje da kora?imo prvi korak a zatim da o?ekujemo pomo? od Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah ne?e izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ Ako mi kora?imo prvi korak na tom puti, sigurno ne?e izostati pomo? Uzvišenog i Svemogu?eg Allaha.

Post nas u?i lijepom moralu, lijepom ponašanju pa makar i kada budemo vrije?ani od strane drugih

Tu korist ?e tako?er posti?i oni koji budu postili onako kako od njih traži Islam, a ne?e je posti?i oni koji poste tako što ostavljaju hranu i pi?e ne mijenjaju?i ništa kod sebe u vremnu posta. Poslušajmo smijernice najboljeg insana koji je ikada kro?io Allahovom zamljom, rije?i Allahovog Poslanika, koje je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre r.a.: “Post je štit, kada neko od vas posti neka ostavi ružan i vulgaran govor, neka ne podiže svoj glas u opho?enju sa drugima, a ako ga neko bude vrije?ao ili napadao neka kaže „Ja postim“.“

Kako su divne smijernice Allahovog Poslanika njegovim sljedbenicima, kako bi sretno živjeli kada bi ih se pridržavali.Kada bi ?ovjek uspio da sa?uva svoj jezik tokom mjeseca ramazana sigurno bi to bio veliki korak u ostavljanju ružnih i vulgarnih rije?i koje velik broj ljudi koristi u svakodnevnom životu, do te mjere da su odre?ene vulgarne uzre?ice postale normalana pojava kod velikog broja ljudi.

Ako bi ?ovjek zaista želio da vidi da li je to pohvalano neka pogleda u javne nastupe politi?ara ili drugih javnih li?nosti, pa ?e vidjeti da u svome govoru nikada ne koriste te izraze, a da je to ispravno i poželjno oni bi to sigurno koristili. Tako?er, u prilog spomenutom ide i hadis kojeg smo spomenuli na po?etku teksta: “Ko ne ostavi laž i rad po njoj -niti vrije?anje drugih- Allahu nije potrebno njegovo ostavljanje hrane i pi?a.“

9

Post nas u?i solidarnosti i suosje?anju sa siromasima i onima koji ne uživaju blagodati koje mi uživamo

Jedna od velikih koristi koje bi trebao da posta? uzme iz propisivanja posta je suosje?anje sa drugima, naro?ito sa siromasima. ?ovjek kada posti sigurno ogladni, pa u tim momentima trebao bi da se prisjeti onih koji tokom cijele godine poste, ne zato što vole dobrovoljni post, ve? zato što nemaju šta da jedu.

Mi živimo u postratnom vremenu kada je mnogo onih koji iz raznoraznih razloga ne mogu sebi da priušte osnovne potrebe za egzistenciju. Stoga je na onima kojima je Allah podario blagodati svoje, i opskrbio ih pa posjeduju mnogo više od onoga što im je potrebno, da se suosje?aju sa bra?om muslimanima koji ne mogu sebi priuštiti osnove egzistencije, da im pomognu i da im udijele onoliko koliko ?e im biti dovoljno.

Ne bi li na taj na?in zaslužili milost Allahovu, Allahov Poslanik je kazao: „Smilujte se onima koji su na zemlji nebi li se vama smilovao Onaj Koji je na Nebesima.“ ?ovjek ne zna gdje može da zasluži Allahovu milost, zato je treba tražiti na svakom mjestu i na svaki dozvoljen na?in. Poznat je hadis u kojem Allahov Poslanik kaže da je Allah oprostio prostitutki samo zato što se sažalila kada je vidjela psa kako od že?i liže zemlju pa ga je napojila, pa joj je Allah oprostio zbog tog djela.

Ako je Allah oprostio prostitutki zato što se sažalila na stanje psa, pa zar da se ne smiluje onome ko se smiluje na stanje insana.

Ako bi se samo malo raspitali vidjeli bi da i u našem komšiluku ima onih koji su potrebni pomo?i i onih koji sa nestrpljenjem ?ekaju da neko zakuca na njegova vrata i da mu udijeli nešto ?ime ?e riješiti osnovne probleme.

Post nas u?i preciznosti i potpunoj predanosti Uzvišenom Allahu u onome što nam se nare?uje od principa ove plemenite i savršene vjere.

Kako nas post u?i preciznosti i potpunoj pokornosti Uzvišenom? Pogledamo li u post, vidjet ?emo da je to izuzetno precizan ibadet, ibadet koji po?inje od pojave zore a završava sa zalaskom sunca.

10

Tako, ako bi posta? postio cijeli dan i samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, svjesno znaju?i da sunce nije zašlo, popio samo jednu kapljicu vode, njegov post bi bio pokvaren po jednoglasnom stavu islamskih u?enjaka.

Samo nekoliko momenata prije zalaska sunca, minuta ili dvije, samo kapljicu vode i ništa više, zar nas to ne u?i preciznosti i potpunoj predanosti Allahu u svemu što se tražio od nas muslimana. Trebali bi da tu potpunu preciznost koju prakticiramo u ramazanu prenesemo u svakodnevni život izvan ramazana, tokom cijele godine.

Da, kako god smo bili spremni u ramazanu da ta?no u minut zapo?nemo post i isto tako ta?no u minut da prekidamo post, željno iš?ekuju?i glas mujezina, žele?i na taj na?in da iskažemo potpunu predanost Stvoritelju Zamlje i nebesa, tako bi trebali izvan ramazana da smo spremni na potpunu pokornost u izvršavanju svega što nam se nare?uje i ostavljanju svega što nam se zabranjuje.

Jer, zaista je nepojmljivo da je ?ovjek u jednom mjesecu tako predan Stvoritelju, a u preostalih jedanaest mjeseci tako je daleko od Stvoritelja i svega što on traži od svojih robova.

To nam nedvosmisleno ukazuje da preciznost u ibadetu posta nije bila plod potpune pokornosti ve? obi?aj koji je naslije?en sa koljena na koljeno. Jer, da je ta preciznost nastala kao plod potpune pokornosti neminovno bi bilo da vidimo tragove te pokornosti, pa makar i u manjem obimu, kod ljudi nakon ramazana.

?ovjek, dok je postio, u sekundu precizno je gledao kada ?e iftariti, potpuno se pokoravaju?i Gospodaru, a nakon ramazana bez imalo oklijevanja ostavlja temeljna na?ela ove vjere na ?ijem ?elu je obavljanje propisanih namaza. Bez imalo oklijevanja poseže za onim što je strogo zabranjeno na?elima ove vjere pod raznim izgovorima koji na vagi vjere nemaju nikavu težinu.

Ta preciznost koju prakticiramo u ramazanu trebala bi da nas u?ini, da kada ?ujemo neku naredbu ili zabranu, da samo kažemo “Gospodaru, ?uli smo i pokoravamo se“. Kao što smo bili spremni u ramazanu da u sekundu pratimo i iš?ekujemo glas ezana tako i izvan ramazana da u najsitnije detalje budemo spremni da se pokorimo smijernicama Sveznaju?eg.

11

Post nas u?i strpljenju i ja?a kod nas to svojstvo koje nam je u ovim vremenima itekako potrebno.

Pogledajmo u post i vidjet ?emo da nas u?i ovom velikom svojstvu, u?i nas da budemo strpljivi. Posta? od zore pa do zalaska sunca ostavlja ono za ?ime ?ezne njegova duša, ostavlja one stvari koje su mu izvan ramazana dozvoljene, ostavlja jelo i pi?e, ostavlja spolni odnos, traže?i time zadovoljstvo Onoga Koji kada je zadovoljan svojim robom u?ini da ga i drugi zavole.

Posta? tokom cijelog dana ?uje miris hrane koja mu je na dohvat ruke, hrana za kojom ?ezne njegova duša, gleda u pi?a koja je navikao piti tokom dana u kojima ne posti, strpljivo ?eka iftara pa da okusi hranu koju je tokom cijelog dana gledao o?ima prepunim žudnje. Ako bi ?ovjek istinski to ostavljao radi zadovoljstva Gospodara, na taj na?in ?e ste?i naviku da se strpi na onome što njegova duša želi. Sutra, kada završi ramazan pa ga prohtijevi duše pozovu ka ?injenju onoga što nije dozvoljeno, on ?e smo?i snage da se odupre prohtjevima duše, pa makar to bilo nešto što njegova duša želi.

On je ukrotio prohtjeve svoje duše kroz školu posta, on ?vrsto drži cugle prohtjevima svoje duše i daje joj ono što joj je dozvojeno, a toga zasigurno ima mnogo, jer ova vjera nije zabranila ništa a da za to nije dala alternativu. Primjera radi, zar Islam nije zabranio alkohol a dozvolio stotine drugih korisnih napitaka? Zar Islam nije zabranio kamatu a dozvolio je trgovinu i velik broj partnerskih poslovanja?

Zar Islam nije zabranio prostituciju a dozvolio je sklapanje braka? Zar Islam nije zabranio ženi da izlazi razgoli?ena iz ku?e a dozvolio je da se žena uljepša svome mužu u ku?i na sve mogu?e dozvoljene na?ine? Psiholozi kada govore o ostavljanju loših navika kažu da ?ovjek ako želi da ostavi neku lošu naviku i zamijeni je sa nekom drugom, treba da tu ponovi od šest do dvadeset i jedan puta, ako uspije to postaje njegova navika.

Ovo je jedinstvena prilaika da ostavimo loše navika, lunarni mjesec ima dvadeset devet ili trideset dana, što je dovoljno da ?ovjek ostvari spomenute pokušaje.

12

Post nas u?i da budemo principijelni, da se ne kolebamo, kada donesemo odluku da stojimo iza nje i da istrajemo u tome.

Pogledajte samo kako je ispravnost posta u ramazanu uvjetovana donošenjem ?vrste odluke od no?i, da ?e ?ovjek postiti sutrašnji dan. Posta? treba da istraje u toj odluci tokom cijelog dana u kojem posti sve dok ne upotpuni dan, a ako bi u toku dana donio odluku da prekine post, pa makar i ne pojeo ništa, neki u?enjaci su kazali da je time njegov post pokvaren. ?ovjek ako tokom cijelog ramazana bude donosio ?vrste odluke da ?e istrajati u postu sve do kraja mjeseca, to ?e ga u?initi da bude od onih koji se ne kolebaju u donošenju odluka. Ta navika, ta ?vrstina, to nekolebanje nam je itekako potrebno kako u ramazanu tako i izvan njega, kada je u pitanju izgradnja ?ovjekove li?nosti.

Potrebni su nam ljudi sa jakim odlukama, koji kada kažu da ne?e ?initi ono što im je zabranjeno ili da ?e ostaviti odre?eni porok koji je postao dio insana, da su ?vrsti u svojoj odluci i da ?e ustrajati u tome. Da kada kaže da ostavlja loše i pokvareno društvo koje vodi putem kojim nije zadovoljan Gospodar, da istraje u tome i da se ne koleba po tom pitanju, kada ih sutra vidi kako u zabludi i grijesima provode svoj ovodunjalu?ki život, a za koji ?e precizne i stroge ra?une polagati na Sudnjem danu.

To su neke od poruka posta koje bi trebali da uzmemo i da ih preto?imo u svakodnevni život.

Prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Tri su stvari koje garantujem (obavjestavam vas da su zaista takve jer sam ja Poslanik koji ne govori po hiru svom): Nece se umanjiti imetak covjeka koji udijeli sadaku; niti ce covjeku biti ucinjeno nasilje, pa se strpi, a da mu Allah nece zbog toga povecati ugled; koji god covjek prosjaci zekat, Allah ce mu otvoriti vrata siromastva. Nesto cu vam reci pa dobro to upamtite, na dunjaluku postoje cetiri vrste ljudi: covjek kojeg Allah opskrbi imetkom i znanjem te se on boji Allaha u tome sto mu je dao, odrzava rodbinske veze, i radi Allaha udjeljuje imetak i poducava znanju kojeg ima, i ovaj je covjek najcjenjeniji kod Allaha; covjek kome je Allah dao znanje, ali, ne i imetak a on je iskren sa Gospodarom te kaze: "Kada bih posjedovao imetak, udjeljivao bih od njega kao sto radi taj i taj; ovaj ce biti nagradjen zbog svoje iskrenosti i u sevapu je jednak sa onim koji udjeljuje; covjek kome je Allah dao imetak, ali, ne i znanje te on trosi imetak bez ikakve potrebe i ne boji se Allaha zbog svojeg rasipanja, ne odrzava rodbinske veze, i ne udjeljuje u ime Allaha i on je najgoreg stepena kod Allaha; covjek kojem Allah nije dao ni znanje ni imetak, pa kaze: "Kada bih samo posjedovao imetak radio bih to i to kao sto radi taj i taj; on ce zbog svoje namjere odgovarati i u grijehu su kod Allaha jednaki." (Prenose Ahmed i Tirmizi)

ZNACENJE ZEKATA U JEZICKOJ I SERIJATSKOJ TERMINOLOGIJI

Zekat u jeziku znaci: blagodat koja se povecava, ciscenje; znaci, zekat je blagodat, cistoca i dobrobit. U ovom smislu je zekat spomenut u Kur’anu i sunnetu. U serijatskoj terminoligiji zekat znaci odredjeni dio imetka kojeg covjek mora isplatiti onima koji imaju pravo na to, pod uslovom da on posjeduje nisab na svoj imetak. Zekat je u ovom smislu spomenut pod ovim terminom jer znaci ciscenje imetka koji se istovremeno povecava udjeljivanjem zekata. Ciscenje se ne odnosi samo na imetak covjeka vec i na dusu onoga koji udjeljuje taj zekat jer Allah, dzelle we ‘ala, kaze: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime ocistis i oplemenis..." (Kur’an, IX/103)

PROPIS O ZEKATU

Zekat je treci temelj islama bez cijeg vjerovanja i praktikovanja covjek ne moze biti musliman. U Kur’anu je je zekat na cak osamdeset i dva mjesta spomenut sa namazom. Primjera radi: "Namaz obavljajte i zekat dajite..." (Kur’an, II/43) Sto se hadisa tice, navodimo slijedeci: "Islam je izgradjen na pet (stubova): svjedocenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, obavljanje hadzdza i post ramazana." (Prenosi Muslim) Od Ibn-Abbasa, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, poslao Muaza, radijellahu anhu, u Jemen te mu rekao: "Pozovi ih da posvjedoce da nema boga osim Allaha i da sam ja Njegov Poslanik, a ako ti se u tome pokore, pa poduci ih da im je Allah propisao obavljanje pet dnevnih namaza i reci im da je Allah propisao udjeljivanje zekata koji ce njihovi imucni davati njihovim siromasima." (Prenosi Buhari) Ovaj nam hadis dovoljno govori o obavezi davanja zekata i posebo su u njemu spomenuti siromasi i pored toga sto zekat nije samo za siromahe, ali, oni su ovdje spomenuti jer u vecini slucajeva njih je najvise i oni su najpotrebniji. Svi su se muslimani slozili na tome da je zekat fard (farz), a ashabi su ratovali protiv onih koji su odbili placanje zekata u vrijeme Ebu-Bekra, radijellahu anhu.

O ONOME KOJI POREKNE OBAVEZU DAVANJA ZEKATA

Ko porekne obavezu davanja zekata, a stanovnik je pustinje ili nekog sela do kojeg nije doprlo znanje i obavjestenje o obavezi zekata necemo reci da je kafir jer on nije upoznat s postojanjem ovog propisa. Medjutim, ako zekat porekne musliman koji zivi u mjestu gdje se o islamu govori, gdje postoje ucenjaci koji uce ljude propisima islama, pa i pored toga on porekne obavezu davanja zekata, onda je on kafir, murted i otpadnik od islama od koga ce se potraziti da se pokaje, a ako odbije nad njim ce biti sprovedena egzekucija jer su propisi o zekatu jasni i covjek ih ne moze poreci iz neznanja osim iz kufra kojeg krije u svom srcu. Ko odbije davati zekat zbog skrtosti, ne proglasava se kafirom, ali ce mu se zekat silom oduzeti. Od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi: "Kada je Poslanik, alejhis-selam, preselio na ahiret, neki Arapi odbise davanje zekata, te Ebu-Bekr odluci da ratuje protiv njih. Tada mu Omer rece: "Kako ces se boriti protiv ljudi kada je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Naredjeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoce da nema boga osim Allaha, pa ko posvjedoci zasticena je njegova imovina i zivot osim s razlogom a racun ce polagati samo Allahu!" Na to mu Ebu-Bekr odgovori: "Tako mi Allaha, boricu se protiv onih koji razdvajaju izmedju namaza i zekata jer je zekat njihova obaveza. Tako mi Allaha, kada mi ne bi dali uze kojim vezu kamile, a davali su ga Poslaniku, borio bih se protiv njih!" Omer rece: "Tako mi Allaha, shvatio sam da je Allah nadahnuo Ebu-Bekra za borbu protiv tih ljudi." (Prenose Ahmed i Buhari) Kur’an je ostrom prijetnjom zaprijetio onima koji ne daju zekat: "Neka oni koji skrtare u onom sto im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bice im o vratovim objeseno ono cime su skrtarili..." (Kur’an, III/180)

MUDROST PROPISIVANJA OBAVEZE ZEKATA

Musliman koji udjeljuje zekat, to cini pokoravajuci se svome Gospodaru trazeci Njegovo zadovoljstvo nadajuci se Njegovoj nagradi savjesno pomazuci svoju potrebnu bracu koji polazu pravo na taj dio njegovog imetka. Zekat se daje radi pomaganja slabijih i njihovog ojacanja u sprovodjenju ibadeta Allahu, dzelle we ‘ala. Onaj koji udjeljuje zekat, on time cisti svoju dusu od grijeha i ukrasava sebe ahlakom plemenitosti i sirokogrudnosti daleko od skrtosti i pored toga sto ga sejtan kroz njegov imetak navodi na oholost i odbijanje Allahovih propisa. Zekat cisti covjeka od sejtanovih spletki i cini ga zadovoljnim u sprovodjenju emaneta koji su mu povjereni: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime ocistis i oplemenis..." (Kur’an, IX/103)

Allah, dzelle we ‘ala, je imucnima podario imetak koji prestize njihove svakodnevne potrebe i dao im je uzitke koji su drugima uskraceni. Zato im je On propisao udjeljivanje zekata kao znak njihove zahvalnosti Njemu na Njegovoj blagodati koju im je dao. Zekat je sredstvo putem kojeg se imucni ciste od bolesti skrtarenja koje ponekad moze biti povod i prolivanju krvi sve u cilju ocuvanja svojeg imetka. Skrtarenje je bolest cija se steta moze povratiti na cijelo drustvo gdje ce siromasni i potrebni biti itekako osteceni. Jedan sloj drustva ce na taj nacin ostati potpuno odsjecen, sto islam ne dozvoljava. "A oni koji se sacuvaju skrtosti (gramzljivosti), bice ti koji ce uspjeti." (Kur’an, LXIV/16) Poslanik, alejhis-selam, kaze: "Cuvajte se nasilja, jer na Sudnjem danu nasilje ce biti za pocinitelja tmina i gusti mrak. Cuvajte se gramzivosti i nezasitosti, jer je gramzivost upropastila narode prije vas i dovela ih do prolijevanja krvi i do skrnavljenja svetinja." (Prenosi Muslim)

S druge pak strane, zekat gusi i unistava zavidljivost i netrpeljivost siromaha prema onom kojeg je Allah opskrbio a on ne udjeljuje: "Tesko svakom klevetniku-podrugljivcu, koji blago gomila i prebrojava ga, i misli da ce ga blago njegovo besmrtnim uciniti..." (Kur’an, CIV/1-3) A oni koji udjeljuju zaradjuju simpatije i sklonost onih kojima udjeljuju jer su srca ljudi sklona onima koji im dobrocinstvo cine. U zekatu stoji i drustvena korist jer se putem ove institucije sprecavaju neredi, smutnje, socijalne revolucije kao rezultat nezadovoljstva ljudi u oskudici, a s druge strane imucni spasavaju svoju imovinu od viska koji se u njihovom imetku smatra suvisnim i stetnim. Kroz instituciju zekata imucni uzdizu svoje imanske vrijednosti jer oni koji streme ka dobru i cine ga ne zaleci ni sebe ni imetak, sve u cilju pomaganja svojoj braci postizu ono sto sto se postize u borbi protiv nevjernika, a kako i ne bi kada je pomaganje muslimana jedna vrsta borbe na Allahovom putu. Zekat je utjeha siromahu koji se nece osjecati napustenim od srane svoje brace koji ga nece prepustiti njegovoj tuzi i nemoci, naprotiv, islamsko drustvo je to koje ce ponijeti njegov teret oslobadjajuci ga njegovih nevolja i oskudica u kojima se on nalazi. Zekat predstavlja sredstvo prosperiteta drustva i pojedinaca koji udjeljuju zekat jer ono malo sto od svoga imetka daju siromasima, Allah, dzelle we ‘ala, ce im udvostruciti na dunjaluku i na ahiretu: "... sto god vi udjelite, On ce to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje." (Kur’an, XXXIV/39)

Od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Allah Uzviseni kaze: "Covjece, udjeljuj pa cu ti i Ja dati! " (Prenosi Buhari) Poslanik, alejhis-selam, kaze: "Sadaka nikada nece umanjtiti imetak." (Prenosi Muslim) "Svakog dana kad ljudi osvanu, pojavljuju se dva meleka od kojih jedan kaze: "Gospodaru nas, nadoknadi onom koji dijeli," a drugi kaze: "Gospodaru nas, upropasti imovinu onoga koji ne dijeli." (Prenose Buhari i Muslim) Institucija zekata je drustvena garancija siromasima jer islam ne dozvoljava postojanje gladnih i potrebnih u islamskoj drzavi. Odjeca koja je neophodna, zivotne namirnice bez kojih se ne moze, sve su to detalji koje islamska drzava garantuje siromasima koji zive u njoj. Musliman je duzan da prije svega obezbijedi sebi osnovne zivotne uslove, a ako to nije u stanju uciniti, onda ce se islamska drzava pobrinuti za to upravo putem institucije zekata. Tako ce muslimani u jednoj drzavi biti kao jedno zdravo tijelo koje stoji poput zgrade jake konstrukcije i gradje. Poslanik, alejhis-selam, kaze: "Musliman za muslimana je kao zgrada ciji se dijelovi medjusobno vezu i cine jednu cvrstu cjelinu." (Prenosi Buhari)

KOME PRIPADA ZEKAT

Zekat je pravo muslimana spomenutih u slijedecem ajetu i ne pripada drugom osim njima: "Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima cija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduzenima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je tako odredio! Allah sve zna i mudar je." (Kur’an, IX/60) Kada su licemjeri poceli s prigovarenjem Poslaniku, alejhis-selam, u vezi sa njegovom raspodjelom zekata muslimanima, Allah, dzelle we ‘ala, je objavio ovaj ajet u kome objasnjava da je On taj koji raspodjeljuje zekat i da niko drugi nema prava to uciniti osim Njega pa makar to bio neki vladar ili ucenjak jer su oni ljudi koji mogu potpasti pod svoje strasti i prohtjeve te da ne podijele pravedno. Ajet je jasan i u njemu su odredjene grupe muslimana kojima pripada zekat i ovim su ajetom upropasceni prohtjevi munafika koji su za sebe trazili lavovski dio zekata. Prenosi se da je neki covjek dosao Poslaniku, alejhis-selam, i rekao mu: "Daj mi dio zekata." Poslanik mu na to odgovori: "Allah se nije zadovoljio sa odlukom ni jednog vjerovjesnika niti kojeg drugog u pogledu zekata, pa je On sam presudio i podijelio ga na osam dijelova. Zato, ako pripadas jednoj od tih kategorija dobices svoje pravo." (Prenosi Ebu-Davud) Iz hadisa se vidi da je islam posvetio posebnu paznju pravednoj raspodjeli zekata.

KOLICINA ZEKATA KOJA PRIPADA FUKARI (SIROMASIMA) I MISKINIMA (NEVOLJNICIMA)

Fukara i (siromasi) i miskini (nevoljnici) su prve dvije kategorije koje su spomenute u ajetu zekata i to nam samo po sebi dovoljno govori o tome koliko se islam brine za rjesavanje problema siromastva. Uloga zekata je da prije svega obezbijedi fekiru dovoljan finansijski iznos koji ce mu zagarantovati izlazak iz krize u kojoj se nalazi. Ulema se razilazi po pitanju raspodjele zekata fukari i miskinima. U safijskoj pravnoj skoli i neki hanbelijski ucenjaci smatraju da fukara i miskini dobijaju zekat koji ce im biti dovoljan za pokrivanje svih zivotnih potreba za svo vrijeme njihovog zivota, kako bi kasnije bili zasticeni od ponovnog upadanja u finansijski kolaps. Kao dokaz uzimaju hadis kojeg prenosi Kubejse b. Muharik od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da je rekao: "Kubejs, prosnja nije dozvoljena osim u tri slucaja: kad covjek preuzme na sebe duznost da izmiri zavadjene, dopusteno mu je da sabere potrebnu sumu s time da odmah prestane sa daljnim sabiranjem; kad covjeku nepogoda unisti imovinu, dopusteno mu je isprositi koliko mu je nuzno da odrzi zivot dok se na drugi nacin ne snadje; i covjeku koji je pao u bijedu i neimastinu, a to mu potvrde trojica postenih i razumnih ljudi iz njegove okoline, a ovome je dopusteno da prosnjom sakupi najnuznija sredstva za zivot. Svako drugo prosjacenje, o Kubejs, necisto je i grijesno, a onaj koji to jede, jede zabranjeno i prljavo." (Prenosi Muslim) Komentarisuci ovaj hadis imam El-Hattabi, rahimehullah, kaze: "U hadisu je jasno odredjena granica do koje se moze ici u prosjacenju. To je ona kada covjek dobijenom svotom moze sebi obezbjediti osnovne uslove zivota. Ta suma se razlikuje od covjeka do covjeka u zavisnosti od situacije u kojoj se covjek nalazi." Izjava ovog alima je u suglasnosti sa rijecima Omera b. el-Hattaba, radijellahu anhu, koji je rekao: "Kada udjeljujete, udjelite ono sto ce ljude spasiti siromastva." Omer, radijellahu anhu, je radio na obogacivanju siromaha, a ne samo da ih sa nekoliko obroka najede. Vecina ucenjaka hanbelijske pravne skole i ucenjaci malikijske skole smatraju da se fekiru i miskinu treba dati ono sto ce im zadovoljiti potrebe u toku jedne godine. Dokaz ove njihove tvrdnje je postupak Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koji je svojoj porodici obezbijedio hranu za godinu dana, kako nam to prenosi Buhari, rahimehullah. Ja smatram da je misljenje hanbelijskih i malikijskih pravnika ispravnije jer se obaveza davanja zekata ponavlja svake godine i svakom treba pruziti njegovo pravo.

USLOVI RASPODJELE ZEKATA

U sunnetu Poslanika, alejhis-selam, su spomenuti uslovi raspodjele zekata a to su slijedeci: 1. Onaj koji prima zekat mora biti musliman jer je zabranjeno davati zekat kafiru. Dokaz tome su rijeci Poslanika, alejhis-selam, Muazu, radijellahu anhu, neposredno prije njegovog odlaska za Jemen: "... i reci im da je Allah propisao udjeljivanje zekata koji ce njihovi imucni davati njihovim siromasima..." 2. Zekat ne smije uzimati porodica Benu Hasim a ni njihovi bliznji (ovdje je rijec o Poslanikovoj porodici); 3. Covjek ne smije svoj zekat davati roditeljima, zena i djeci jer je on inace duzan da se brine o njima; 4. Zekat se ne daje imucnom a ni onom koji moze svojim rukama zaraditi. Poslanik, alejhis-selam, kaze: "Pravo na zekat ne polazu imucni i oni koji mogu svojim rukama zaraditi." (Prenosi Ahmed) Iz spomenutih ajeta, hadisa i uslova koji se moraju ispuniti pri podjeli zekata, mozemo zakljuciti da fukara i miskini nisu oni ljudi koje svakodnevno vidimo na ulici kako pruzaju ruke prema ljudima proseci od njih. Naprotiv, kur’anski i hadiski tekstovi nam jasno govore ko su fukare i miskini kojima zaista pripada zekat. Oni nisu od onih koji samo traze i prosjace vec su od onih koji strpljivo podnose glad i neimastinu: "Nije nevoljnik (miskin) onaj koji hoda medju ljudima trazeci od njih hurmu ili dvije, zalogaj ili dva, miskin je onaj koji se suzdrzava da trazi, proucite ako zelite: "... oni proseci ne dodijavaju ljudima..." (Prenosi Buhari)

... I U SVRHE NA ALLAHOVU PUTU...

Ulema se razisla u vezi sa pitanjem raspodjele zekata kategoriji spomenutoj u rijecima Uzvisenog: "... i u svrhe na Allahovom putu..." (Kur’an, IX/60) Mi ovdje prenosimo misljenje sabora islamske uleme se sjedistem u Mekki koji je izdao fetvu pod rednim brojem 24, datuma 21.8.1394. god. po hidzri. U potpunosti prenosimo tekst doticne fetve: "Nakon pomnog istrazivanja i detaljnog studiranja izjava prijasnjih ucenjaka u vezi sa pitanjem ajeta "... i u svrhe na Allahovom putu...", zakljucili smo da se ovdje radi o mudzahidima i o onome sto im je neophodno za dzihad. Vecinski dio naseg sabora smatra da se ovaj ajet ne odnosi na izgradnju mesdzida i dzamija, finansiranje dai’ja, izgradnju islamskih centara i slicna hajirli djela. Mi uzimamo za ispravno misljenje vecinskog dijela islamske uleme da se doticni ajet striktno odnosi samo na mudzahide-dobrovoljce kojima se trebaju obezbijediti uslovi i oprema radi lakseg sprovodjenja dzihada. Ako takva grupa ne postoji onda se zekat ne treba davati nizasta drugo osim preostalih sedam kategorija spomenutih u ajetu o zekatu, a prednosti imaju fukare i miskini, i neka je salavat i selam na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe."

DA LI JE ZEKAT PODJEDNAKO PRAVO SAMO SPOMENUTIH KATEGORIJA U AJETU O ZEKATU ILI NE

Islamska ulema se razilazi u vezi sa ovim pitanjem. Ucenjaci safijske pravne skole smatraju da se zekat treba podjednako podijeliti svim spomenutim kategorijama jer je Allah, dzelle we ‘ala, izjednacio izmedju njih u spomenutom ajetu. Ucenjaci drugih pravnih skola medju kojima su imam Ebu-Hanife, Ahmed i Malik, smatraju da nije obavezno podijeliti zekat svim kategorijama podjednako vec se zekat moze dati samo jednoj od tih kategorija ako za to postoji opravdan razlog. Imam Ibn-Dzerir, rahimehullah, prenosi da je ovo misljenje svih ashaba, a imam Ibrahim en-Nehai, rahimehullah, kaze: "Ako je kolicina zekata nedovoljna za sve, moze se dati samo jednoj kategoriji, u suprotnom ce se podijeliti svim kategorijama." Imam Siddik Hasen Han, rahimehullah, kaze: "Allah, dzelle we ‘ala, je zekat odredio za samo osam spomenutih kategorija u ajetu o zekatu. Medjutim, to nije uslov da se zekat svima podjednako podijeli... Ko da zekat jednoj od spomenutih kategorija, ispunio je obavezu kojom ga je Allah Uzviseni zaduzio... Ako neko kaze da onaj koji udjeljuje zekat mora svim kategorijama podjednako dati zekat, mi odgovaramo da je tako nesto veoma slozeno sprovesti i prvi muslimani nisu sebe opterecivali na taj nacin. Da dodamo jos i to da ako se na taj nacin dijeli zekat, onda ce svako dobiti jedan neznatni dio od kojeg nece imati koristi sto nije svrha zekata..."

KO NEMA PRAVA NA ZEKAT

Zekat je ibadet finansijskog profila i ovaj ibadet trebaju sprovoditi imucni u korist svoje siromasne brace. Zekat se ne smije koristiti u druge svrhe osim u svrhu pomaganja onih osam kategorija spomenutih u ajetu o zekatu. Takodjer oni koji ne spadaju u jednu od ovih osam kategorija ne smiju tj. haram im je da uzimaju zekat. U sunnetu Muhammeda, alejhis-selam, su precizirane kategorije ljudi koji nemaju pravo na zekat i njima je uzimanje istog haram. To su slijedece kategorije: · imucni, bogatasi; · oni koji su sposobni da svojim rukama zarade; · roditelji, zena i djeca onog koji daje zekat; · porodica Poslanika, alejhis-selam.

KO JE DUZAN DAVATI ZEKAT

Zekat je duzan davati svaki slobodni musliman (da nije rob, zarobljenik ili zatvorenik) koji posjeduje imovinu cija je vrijednost dostigla vrijednost nisaba, bez obzira o kakvoj se vrsti imovine radi. Zekat je duzan dati onaj ko posjeduje nisab u sta ne ulaze nuzne potrebstine bez kojih covjek ne bi mogao, kao sto su: odjeca, hrana, stan, vozilo i alat za proizvodnju. Kod davanja zekata je potrebno da na nisab prodje jedna hidzretska godina (hawl) i ta se godina racuna od momenta kada je imovina dostigla vrijednost nisaba. Ako vrijednost nisaba opadne u toku godine, onda se nisab pocinje racunati od momenta kada ponovo dostigne svoju punu vrijednost. Imam Newewi, rahimehullah, kaze: "Nase misljenje (safijska pravna skola), a i misljenje imama Malika, imama Ahmeda i veceg dijela uleme je da se mora ispuniti vrijednost nisaba u toku cijele godine (hawl) u imovini na kojoj se daje zekat kao sto su, primjera radi, zlato i srebro. Ako vrijednost nisaba opadne u toku jednog hawla onda se ponovni hawl racuna kada nisab ponovo dostigne vrijednost zekata." Imam Ebu-Hanife, rahimehullah, kaze: "Vrijednost nisaba se racuna na pocetku i kraju hawla i nema nikakve stete ako vrijednost nisaba opadne u toku jednog hawla. Ako covjek na pocetku hawla posjeduje sto dinara i ako sredinom hawla izgubi sve osim jednog dinara a pri kraju hawla povrati taj imetak koji je dostigao vrijednost nisaba, onda mu je duznost dati zekat na spomenute dinare. Medjutim, ako on zamijeni te dinare za nekakvu drugu vrstu imetka, onda nisab tu prestaje i nije duzan davati zekat, osim ako ta druga imovina ne dostigne vrijednost nisaba. U tom slucaju hawl na tu imovinu pocinje od trenutka posjedovanja iste." Inace, ovaj uslov ne vazi kada su u pitanju poljoprivredni proizvodi jer se na njih zekat daje u danima njihove zetve tj. branja. Uzviseni Allah, kaze: "... i podajte na dan zetve ono na sto drugi pravo imaju..." (Kur’an, VI/141) Imovina na koju se treba dati zekat dijeli se na dvije vrste: imovina u poljoprivrednim proizvodima i u osnovi se na nju mora davati zekat i na ovu se imovinu ne odnosi propis hawla. Druga vrsta su zlato, srebro, trgovacka roba, ukratko ono putem cega covjek zaradjuje i tu vazi propis hawla..."

IMOVINA NA KOJU SE DAJE ZEKAT

Zekat se daje na zlato, srebro, novac, poljoprivredne proizvode, plodove, trgovacku robu, stoku koja se napasa, rudnike i blago.

ZEKAT NA ZLATO I SREBRO

Allah, dzelle we ‘ala, kaze: "... Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne trose ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju na Dan kada se ono u vatri dzehennemskoj bude usijalo, pa se njime cela njihova i slabine njihove i ledja njihova budu zigosala. "Ovo je za ono sto ste za sebe zgrtali; iskusite kaznu za ono sto ste gomilali! " (Kur’an, IX/34-35) Vadzib je davati zekat na zlato i srebro bez obzira da li oni bili u obliku valute, u obliku odredjenih predmeta ili nepreradjeni, pod uvjetom da imaju vrijednost nisaba i da su prosli hawl.

NISAB ZLATA

Ne daje se zekat na zlato sve dok ne dostigne kolicinu od dvadeset dinara ili 85 gr. zlata. Ako dostigne iznos od dvadeset dinara (85gr. zlata) i prodje jedan hawl onda se treba dati zekat u vrijednosti od cetvrt desetine tj. 2,5% zlata ili pola dinara. Na svaki visak koji je iznad iznosa od dvadeset dinara se takodjer treba dati cetvrt desetine ili 2,5%. Od Alije, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ne trebas placati (zekat na zlato) sve dok ne zaradis dvadeset dinara. Ako imas dvadeset dinara i prodje jedan hawl, trebas dati pola dinara, a sve sto je iznad tog iznosa pa racun je isti poput prvog (na svaki visak koji je iznad iznosa od dvadeset dinara treba dati cetvrt desetine ili 2,5%). Nema zekata na imetak koji nije dostigao jedan hawl."(Prenosi Ahmed) U svojem poznatom djelu "El-Muweta" imam Malik, rahimehullah, kaze: "Sunnet oko kojeg se ne razilazimo je da se zekat daje na dvadeset dinara (jer je dostigao nisab), kao sto se daje na dvije stotine dinara."

NISAB SREBRA

Na srebro se ne daje zekat sve dok ne dostigne vrijednost od dvije stotine dirhema ili 595 gr. srebra. Kada srebro dostigne vrijednost od dvije stotine dirhema onda je dostignuta vrijednost nisaba i treba se dati cetvrt desetine zekata tj. 2,5%. Svaki visak ili manjak, ako je vrijednost nisaba dostignuta, racuna se u skladu sa vec izracunatom vrijednoscu nisaba. Alija, radijellahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Olaksao sam vam i sada ne placate zekat na konje i robove, ali dajte zekat na srebro; u svakih cetrdeset dirhema, jedan dirhem. U devedeset ili sto dirhema, nema zekata, a ako posjedujete dvije stotine dirhema, pa dajte pet dirhema." (Prenose Tirmizi i Ebu-Davud) Imam Tirmizi, rahimehullah, kaze: "Upitao sam Buhariju o ovom hadisu pa mi je rekao: "Hadis je vjerodostojan i po njemu postupaju ucenjaci. Nema zekata ispod pet ewaka (oka) a pet ewaka iznose dvije stotine dirhema."

ZEKAT NA NOVAC

Kur’anom i sunnetom je potvrdjeno davanje zekata na novac tj. u obliku valute. Imam Ibn-Kudame, rahimehullah, kaze: "Ulema se slozila na tome da zekat na zlato i srebro iznosi cetvrt desetine (2,5%), ali i na novac, takodjer. To su dokazali rijecima Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "U rikki, cetvrt desetine." Rikka je valuta u obrtaju. Znaci, zekat na novcanu valutu se odredjuje u suglasnosti sa nisabom zlata i srebra. Kao sto smo spomenuli nisab zlata na svakih dvadeset dinara (zlatnika) iznosi 85 gr., dok je nisab srebra na svakih dvjesto dirhema 595 gr. srebra. Ako covjek posjeduje novac u vrijednosti nisaba zlata ili srebra i ako je taj novac dostigao jedan hawl tj. jednu hidzretsku godinu, onda je taj covjek duzan dati zekat na taj iznos. Ako na primjer covjek posjeduje nisab u vrijednosti zlata a njegova imovina se nalazi u americkim dolarima ili njemackim markama, onda ce na svakih 40 dolara ili maraka dati zekat u iznosu od jednog dolara tj. jedne marke. Na ovaj se nacin racuna zekat na novac i to shodno valuti koja je u opticaju u doticnoj zemlji. Da pretpostavimo da cijena 85 gr. 18 karatnog zlata u zlatari kosta 1000 DM i ako neko posjeduje ovaj iznos u trajanju od godinu dana (hidzretska), onda ce na taj iznos dati 25 DM zekata. Medjutim, ako posjeduje vise od 1000 DM onda ce na svakih cetrdeset maraka, koje su iznad iznosa od 1000 DM, dodavati jos po jednu marku. Znaci ako covjek posjeduje iznos u vrijednosti od 5000 DM treba dati 100 DM zekata. I tako se racuna zekat u zavisnosti od iznosa kojeg posjeduje covjek. Ali, ako neko posjeduje iznos koji je dostigao vrijednost nisaba u toku jednog hawla i taj se iznos neposredno prije placanja zekata smanji i izgubi vrijednost nisaba onda se zekat na taj iznos ne daje i to je misljenje islamske uleme nasuprot imamu Ebu-Hanifi, rahimehullah, koji je suprotnog misljenja. Znaci, nisab i hawl su uslovi koji se moraju ispuniti kod davanja zekata na novac (valutu).

ZEKAT NA NAKIT

Ulema se slaze da zekat ne treba davati na dragulje, dijamante, safire i bisere, osim u slucaju trgovine sa tim dragim kamenjem. Ulema se razisla u vezi sa pitanjem davanja zekata na nakit kojeg zena nosi na sebi bez obzira bio on od zlata ili srebra. Imam Ebu-Hanife i Ibn-Hazm smatraju da je davanje zekata na nakit vadzib ako dostigne vrijednost nisaba. Dokaz tome im je hadis kojeg prenosi Amr b. Sua’jb od svoga oca a ovaj od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Dosle su kod Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, dvije zene koje su na rukama imale narukvice od zlata. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, ih tada upita: "Zelite li da vam Allah stavi na ruke narukvice od vatre?" "Ne", - rekose one. "Onda udjelite zekat na to sto nosite na svojim rukama." Od Esme b. Jezida se prenosi da je rekla: "Ja i moja dainica smo otisle kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, a na nama su bile narukvice od zlata, pa nas je on upitao: "Dajete zekat na to (narukvice)?" "Ne", - odgovorismo mi. Na to nam on uzvrati: "Zar se ne bojite da vam Allah stavi narukvice od vatre!? Dajte zekat na to (narukvice)." (Prenosi Ahmed) Imam Ahmed, Malik i Safija smatraju da se na nakit zene ne daje zekat bez obzira na njegovu kolicinu. Od Dzabira, radijellahu anhu, se prenosi da je bio upitan o nakitu zene tj. da li se na isti daje zekat, pa je odgovorio: "Ne." Rekose mu: "Pa cak i ako u njemu ima vrijednosti od hiljadu dinara (zlatnika)!?" Dzabir im odgovori: "Pa cak i ako ima vise od toga."

ZEKAT NA POLJOPRIVREDNE PROIZVODE

Na poljoprivredne proizvode i plodove opcenito duznost je dati zekat sto se razumije iz rijeci Allaha, dzelle sanuhu: "O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje sticete i od onog sto vam Mi iz zemlje dajemo." (Kur’an, II/267) "On je Taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve razlicita okusa, i masline i sipke, slicne i razlicite, - jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan zetve i berbe ono na sto drugi pravo imaju..." (Kur’an, VI/141) Ibn-Abbas, radijellahu anhu, smatra da zekat na dan zetve treba dati desetinu i polovinu desetine plodova i proizvoda. Desetina se daje na ono sto covjek nije zalijevao, a polovinu desetine ce dati na ono sto je zalijevao. Nisab na poljoprivredne proizvode i plodove iznosi pet mjera (ewsuk) zita ociscenog od slame, a jedna mjera iznosi 60 sa’a. Ako zito nije ocisceno od slame, onda ce se zekat dati u visini od 10 mjera (ewsuka). Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: "Nema zekata u kolicini manjoj od pet ewsuka."

ZEKAT NA MED

Ulema se razilazi po pitanju davanja zekata na med. Imam Ebu-Hanife, rahimehullah, i pravnici njegove skole smatraju da je vadzib davati zekat na med. Ebu-Hanife smatra da nisab nije uslov kod zekata na med vec se treba odvojiti jedna desetina meda bez obzira na njegovu kolicinu (kolicina meda se dijeli na deset jednakih dijelova i jedan dio se racuna zekatom). Medjutim, njegov ucenik Ebu-Jusuf, rahimehullah, smatra da je nisab meda deset ritla, a jedan ritl je jednak vrijednosti 130 srebrenih dirhema dok tezina jednog srebrenog dirhema iznosi 2.975gr., znaci, jedan ritl dostize tezinu od 386.75gr. Nisab meda iznosi 3.868kg. Imam Muhammed, rahimehullah, kaze: "Nisab na med je vadzib i on iznosi pet efraka (ferk - trideset i sest ritla). Nisab meda iznosi 69.615kg. Med se treba podijeliti na deset podjednakih djelova i desetina ukupne kolicine ce biti data kao zekat i tako ce se odredjivati zekat na med bez obzira na njegovu kolicinu." Imam, Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, uslovljava nisab na zekat i smatra da je davanje zekata na med vadzib. On je rekao da nisab meda iznosi deset efraka a da jedan ferk iznosi sesnaest ritla tj. 61.880kg. Da se na med daje zekat svjedoci nam hadis kojeg prenosi Amr b. Suajb od svog djeda da je Poslanik, alejhis-selam, na med odredio jednu desetinu. (Prenosi Ibn-Madze) Medjutim, Buharija, Hasan el-Basri, Malik i Safija smatraju da se na med ne daje zekat. Poznati ucenjak Ebu-Ubejd, rahimehullah, je zauzeo stav izmedju onih koji smatraju da je zekat na med vadzib i onih koji smatraju da on nije vadzib. On kaze: "Vjerujem da je najispravnije, u vezi sa pitanjem zekata na med, da se savjetuju oni koji ga posjeduju da daju zekat na isti a ako odbiju da ga daju, treba ih strogo ukoriti zbog toga, ali, ne pretjerivati u tome jer im to nije fard, a oni koji ne daju zekat na med, necemo se protiv njih boriti kao sto se trebamo boriti protiv onih koji opcenito odbiju placanje zekata." Dr. Jusuf Kardawi, savremeni egipatski ucenjak, kaze: "Ja smatram da se med racuna imovinom covjeka kroz koju covjek zeli profitirati. To je imovina na koju se treba dati zekat." ("Fikhuz-zekati" tom 1 str.426)

ZEKAT NA STOKU

Duznost je dati zekat na stoku, pod uvjetom: 1. Da prodje godina dana od kupovine iste; 2. Da stoka bude na pasi, jer nema zekata za stoku koja se hrani samo u stajama; 3. Da dostigne vrijednost nisaba. Sa uslovom pod rednim brojem dva se ne slazu samo imam Malik i Lejs, rahimehumallah, i oni smatraju da treba davati zekat na stoku bez obzira da li je ona na ispasi ili se hrani samo u stajama, i da li se upotrebljava za oranje zemlje ili ne. Da na kraju ove skromne studije o zekatu spomenemo i to da ko posjeduje sumu novca na koji treba dati zekat a duznik je, onda ce odvojiti iznos koji treba vratiti a od preostalog iznosa ce izdvojiti sumu za zekat, ukoliko mu preostali iznos dostigne vrijednost nisaba, u suprotnom, nije duzan dati zekat na iznos koji posjeduje jer se u toj situaciji on racuna kao potreban (fekir).

IZNOSI NISABA

1. Usjevi i plodovi

Nisab iznosi pet veseka sto je jednako 612 kg dobre psenice. Kolicina koju je duznost dati iznosi desetina ukoliko je bilo padavina, a petina se daje ukoliko covjek ulozi svoj trud u navodnjavanju.

2. Novac i vrijednosne stvari

a - Zlato Nisab iznosi 20 dinara, a to je jednako 85 grama. Kolicina koja se daje je 2,5 %.

b - Srebro

Nisab iznosi pet oka, a to je jednako 595 grama. Kolicina koja se daje je 2,5 %.

c - Novcanice

Nisab je ravan vrijednosti nisaba zlata ili srebra. Kolicina koja se daje je 2,5 %.

3. Trgovacka roba

Nisab se odredjuje na osnovu nisaba zlata ili srebra. Kolicina koja se daje je 2,5 %.

4. Stoka

a - deve Najmanji iznos nisaba je 5 deva na kojih se daje jedna ovca.

b - krave

Najmanji nisab iznosi 30 krava i na njih se daje govece od godinu dana.

c- ovce

Najmanji nisab iznosi 40 ovaca i na njih se daje jedna ovca.

OVCE  KRAVE DEVE

Koli?ina  Zekat  Koli?ina  Zekat  Koli?ina  Zekat 

40-120  Ovca  30-39 Junica ili june od godinu dana 5-9 Ovca

121-200 Dvije ovce 40-59 Govece od dvije godine 15-19 Tri ovce

201 Tri ovce Zatim na svaku 30-u Plus junicu ili june od godinu dana 25-35 Deva od godinu dana

Zatim za svaku stotinu Plus jedna ovca A na svaku 40-u Plus govece od dvije godine 36-45 Deva od dvije godine

    46-60 Deva od tri godine 

    61-75 Deva od cetiri godine 

    76-90 Dvije deve od dvije godine

    91-120 Dvije deve od tri godine

    121 Tri deve od dvije godine 

    Zatim za svaku 40-u devu Plus jedna deva od dvije godine 

    A za svaku 50-u devu Plus deva od tri godine 

Uzvišeni Allah objavio je Kur'an Vjerovjesniku, s.a.v.s., da ga objasni ljudima: 'A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.' (En-Nahl, 44.) Poslanik, s.a.v.s., izvršio je tu obavezu na najbolji mogu?i na?in. Me?u najvažnije propise koje je objasnio ljudima i rije?ima i djelom je namaz.
Namaz u islamu ima izuzetnu vrijednost i važnost. Na to upu?uju sljede?e ?injenice:

1– Namaz je drugi islamski šart, odmah poslije kelimei - šehadeta. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Islam se temelji na petero: svjedo?enju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadžu - ko je u mogu?nosti.' (Buhari i Muslim)
Mnogi od nas znaju napamet islamske šarte ali, nažalost, ne obavljaju namaz koji je drugi temelj naše vjere i spada u obavezne ibadete. Mi znamo da smo stvoreni samo radi ibadeta, radi obožavanja Allaha, dž.š. Kaže Uzvišeni: 'Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.' (Ez-Zarijat, 56.)

2 – Prvo za što ?e ?ovjek polagati ra?un na Sudnjem danu je namaz. Ako on bude prihva?en, bit ?e primljena i ostala djela, a ako on bude odbijen bit ?e odbijena i ostala djela. Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: 'Prvo za što ?e ?ovjek polagati ra?un na Sudnjem danu je namaz. Ako bude ispravan, bit ?e ispravna i ostala djela, a ako bude neispravan bit ?e neispravna i ostala djela.' (Tirmizi)
U kakvom si ti stanju, brate muslimanu, ako se ne klanjaš svome Stvoritelju?! Moraš znati da je namaz stub vjere bez koga vjera ne postoji. On je najvredniji tjelesni ibadet. Kaže Uzvišeni: 'Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i namaz obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!' (Ta ha, 14.) Uzvišeni Allah je naredio vjernicima: 'O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela ?inite da biste postigli ono što želite' (El-Hadždž, 77.) Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: 'Glava je islam a namaz je stub.' (Tirmizi)


3 – Namaz je jasan znak po kome se prepoznaju iskreni vjernici. Kaže Uzvišeni: 'Elif Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali.' (El-Bekare, 1-3.) 'Ono što žele – vjernici ?e posti?i, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju' (El-Mu'minun, 1-2.)


4 – On je veza izme?u roba i njegova Rabba. Rob u namazu doziva svoga Gospodara i moli Ga. Musliman obavlja namaz pod abdestom, u ?istom stanju. Stoji pred svojim Gospodarom svaki dan ponizno i sa strahopoštovanjem zahvaljuje Mu na nebrojenim blagodatima koje mu je podario i moli Ga za oprost grijeha. Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: 'Koji god musliman lijepo uzme abdest kada nastupi namasko vrijeme i obavi namaz sa strahopoštovanjem i propisno, time ?e mu Allah oprostiti prethodno u?injene grijehe, ukoliko nije ?inio velike, i tako je ?itavo vrijeme.' (Muslim)


5 – Ko ?uva namaz taj ?uva svoju vjeru a ko ga izgubi taj gubi sve. Allah Uzvišeni nam je naredio da ga ?uvamo: '?uvajte namaze, redovito ih obavljajte, naro?ito središnji, i pred Allahom ponizno stojte.' (El-Bekare, 238.)


6 – Islam je u srcu ?ovjeka u omjeru zastupljenosti namaza u njegovu srcu. On ima od islama onoliko koliko ima od namaza. Namaz je znak raspoznavanja muslimana. Kaže Vjerovjesnik, s.a.v.s.: 'Izme?u ?ovjeka i širka i kufra je ostavljanje namaza.' (Muslim) 'Ugovor koji je izme?u nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi taj je nevjernik.' (Tirmizi) Allah Uzvišeni kaže: 'Obra?aju?i Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte namaz, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju.' (Er-Rum, 31.)
Allah, dž.š., podsti?e nas da namaz na vakat obavljamo, da ga ne odga?amo, a prijeti kaznom onima koji ga odga?aju i propuštaju: 'A teško onima koji, kad namaz obavljaju, namaz svoj kako treba ne izvršavaju.' (El-Ma'un, 4-5.)


7 – On je znak ljubavi izme?u roba i Rabba i iskazivanja zahvalnosti na blagodatima.


8 – On odvra?a ?ovjeka od razvrata i nevaljalih postupaka a pomaže mu da bude pokoran Allahu, dž.š. Uzvišeni kaže: 'Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvra?a od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najve?a poslušnost! – A Allah zna šta radite.' (El-Ankabut, 45.)


9 – Namaz je jedan od uzroka za spuštanje i dobijanje Allahove, dž.š., milosti. Uzvišeni kaže: 'A vi namaz obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.' (En-Nur, 56.)

10 – Posljednja oporuka Poslanika, s.a.v.s., prije nego je preselio sa ovog svijeta, bila je: 'Namaz, ?uvajte namaz i one koji su u vašem vlasništvu!'
Veliki su plodovi i rezultati kada se namaz obavlja u džematu s ostalim muslimanima:
a) ?uvanje namaza uzrok je da Allah ukabuli ostala dobra djela
b) Njime se postiže sre?a u srcu a otklanjaju se tuga i briga. Uzvišeni kaže: 'A srca se doista, kad se Allah pomene smiruju.' (Er-Ra'd, 28.)
c) On spre?ava ?ovjeka da ?ini razvrat i nevaljala djela
d) On je uzrok oprostu grijeha i pove?anju stepena kod Allaha, dž.š.
e) Postiže se me?usobno upoznavanje i povezivanje i zbližavanje muslimana tako da postaju poput jednog tijela.

Cijenjeni brate i poštovana sestro,

Na kraju, pozivamo vas iskreno da se odazovemo Allahovim, dž.š., pozivima, a On je Stvoritelj, Opskrbitelj, Koji daje život i smrt. Uzvišeni Kaže: 'O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas traži da ?inite ono što ?e vam život osigurati; i neka znate da se Allah upli?e izme?u ?ovjeka i srca njegova, i da ?ete se svi pred Njim sakupiti.' (El-Enfal, 24.)
Nema nam života bez imana, namaza, zikra, dobrih djela. Cijenjeni brate i poštovana sestro! Odgovorni ste pred Allahom, dž.š., ukoliko namaz propuštate i u džematu ga ne obavljate. Spremite odgovor na pitanje koje ?e neizostavno do?i! Neka odgovor bude ispravan! Pripazite se da ne budete u skupini onih za koje je Uzvišeni Allah kazao: 'Njima je ovladao šejtan i u?inio da zaborave na Allaha. Oni su na šejtanovoj strani, a oni na šejtanovoj strani ?e sigurno nastradati.' (El-Mudžadele, 19.)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

U prošlom tekstu smo kazali nešto o vrijednostima rije?i „la ilahe illallah“, sada ?emo navesti uslove, odnosno šartove, bez kojih šehadet nije ispravan. Samo izgovaranje rije?i nije dovoljno, bez slijede?ih šartova, koji su uzeti iz Kur’ana i sunneta. Kao primjer naveš?emo hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: “Ko kaže da nema boga osim Allaha i zanije?e sve ono što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegovo polaganje ra?una je na Uzvišenom Allahu.” (Hadis bilježi Muslim)

Ovaj hadis je naveo šejh Muhammed ibn Abdu-l-Vehab, rahimehullah, u knjizi Kitabu-t-Tewhid, zatim je rekao: „Ovo je nešto najuzvišenije što objašnjava zna?enje ‘la ilahe illallah’. Prema tome, on nije u?inio da puko o?itovanje te izreke štiti život i imetak, pa ?ak ni samo poznavanje njenog zna?enja zajedno sa o?itovanjem, ni potvr?ivanje toga, ni to što obožava Allaha Jednog, Koji nema sudruga. NE! Ove rije?i ne ?ine njegov život i imetak zabranjenim, sve dok tome ne doda nijekanje svega onoga što se obožava mimo Allaha. Ukoliko posumnja, ili bude neodlu?an, njegov imetak i život ne?e biti zabranjeni.“

Iz ovoga se jasno vidi da je svaki onaj koji u?ini ibadet nekom drugom mimo Allaha, mušrik, a onom koji podrži takvog, ili posumnja u ništavnost, neispravnost njegovog ibadeta, ne vrijede rije?i „la ilahe illallah“, koje izgovara, jer on nije muvehid.

Iz navedenog vidimo da je jako bitno poznavati šartove, uslove, za ispravnost šehadeta kojeg izgovaramo. U knjigama uleme da’ve poznato je sedam šartova za ispravnost šehadeta kojeg izgovaramo.

Uslovi šehadeta su slijede?i:

1. El-’Ilm (znanje)

Dokaz za to je govor Allaha, subhanehu ve te’ala:

????????? ??????? ?? ?????? ?????? ?????? ?

“Znaj da nema drugog boga osim Allaha!”(Muhammed, 19.)

?????? ??? ?????? ??????????

“Mo?i ?e samo oni koji istinu priznaju”(Ez-’Zuhruf, 86.) Ovdje se misli na onog koji posvjedo?i „la ilahe illallah“.

?????? ???????????

“Oni koji znaju.”(Ez-’Zuhruf, 86.)

Muslim bilježi hadis od Osmana, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko umre znaju?i (sa ubje?enjem)da nema drugog boga osim Allaha, u?i ?e u Džennet.” Ono što se misli pod ovim znanjem je sve ono na što ukazuje i ?ime nas obavezuje ovaj šehadet, kao i rad po tome.

Suprotno znanju je neznanje, i upravo to neznanje je razlog zbog kojeg su se mušrici ovog umeta okrenuli od njegovog ispravnog zna?enja, tako što su postali neznalice u samom zna?enju rije?i „ilah“ – božanstvo, kao i u tome šta šehadet traži od njih, od potvrde i negacije. Tako ih je mimoišlo njegovo stvarno zna?enje, a i sami mušrici Mekke su se okrenuli od njenog pravog zna?enja, kazavši:

???????? ?????????? ??????? ????????

“Zar on da bogove svede na Boga jednog?”

???? ??????? ??????????? ????? ??????????? ????? ????? ???????? ???????

“Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim.”

Zbog toga možeš vidjeti nekoga da govori: “Nema drugog boga, osim Allaha”, a u isto vrijeme upu?uje dovu nekom drugom, pored Allaha.

2. El-Jeqin (sigurno ubje?enje)

Jeqin ne ostavlja nikakvog mjesta sumnji. Suprotno Jeqinu je sumnja, što zna?i da onaj koji izgovara šehadet mora biti potpuno ubje?en u srcu, smatraju?i i vjeruju?i da je ispravno ono što izgovara. Od Allahovog prava je da se On Jedini obožava, smatraju?i ništavnim svaki vid ibadeta koji se usmjeri nekom drugom mimo Allaha. Obaveza je na svakom muslimanu da smatra neispravnim, sa ?vrstim ubje?enjem, svakog onog koji se proglasi poslanikom ili smatra nekog poslanikom poslije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Musliman koji posumnja u neispravnost i ništavnost takvog govora, njegovo svijedo?enje, izgovaranje rije?i „la ilahe illallah“ – ne?e mu biti od koristi.

Dokaz za jeqin je hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi Muslim, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Ne?e rob susresti Allaha s njima (rije?ima dva šehadeta), ne sumnjaju?i u njih, a da ga Allah ne uvede u Džennet.”

Tako?er se prenosi u sahih hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ebu Hurejri, radijallahu anhu: “Koga god iza ovog zida sretneš, a da duboko, od sveg srca svjedo?i da nema drugog boga osim Allaha, obraduj ga Džennetom.”

Allah je pohvalio vjernike u Kur’anu, kazavši:

???????? ?????????????? ????????? ??????? ????????? ??????????? ????? ???? ??????????? ??????????? ??????????????? ????????????? ??? ??????? ??????? ?????????? ???? ?????????????

“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju.”(Hudžurat, 15.)

A pokudio munafike, kazavši:

???????????? ??????????? ?????? ??? ?????????? ??????????????

“i ?ija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlu?ni su.”(Tewba, 45.)

Prenosi se od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je rekao: „Sabur je pola imana, a jekin sav iman.“ Nema sumnje da ?e onaj koji bude ubje?en u zna?enje šehadeta, i svojom vanjštinom to pokazati, tako što ?e izvršavati Allahove naredbe i kloniti se Njegovih zabrana, i bi?e odan slije?enju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

3. El-Qabul (prihvatanje)

To je da srcem i jezikom, iskreno, prihvati sve što se pod ovim rije?ima podrazumjeva, a suprotno prihvatanju je odbijanje. Postoje ljudi koji znaju zna?enje šehadeta i ubje?eni su u njega, ali im njihova oholost i zavist osporavaju prihvatanje / qabul. Ovo je stanje židovske uleme i krš?ana, koji su posvjedo?ili božanstvenost Allahu Jednom, i spoznali Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što svoju djecu znaju, ali i uprkos tome nisu prihvatili. Kaže Allah, ‘azze ve džell:

??????? ????? ????? ?????????? ???? ?????? ??? ????????? ?????? ????????

“iz li?ne zlobe svoje, iako im je Istina poznata.”(El-Bakara, 109.)

Ovako su znali i mušrici Mekke, ali su se oholili na njegov govor kada ih je pozivao da vjeruju u Allaha. Allah, subhanehu ve te’ala, nas obavještava o tome, pa kaže:

????????? ??????? ????? ????? ?????? ??? ?????? ?????? ??????? ???????????????

“Kad im se govorilo: `Samo je Allah Bog!` – oni su se oholili.”(Es-Saffat, 35.)

??????????? ??? ?????????????? ????????? ????????????? ???????? ?????? ???????????

“Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici pori?u Allahove rije?i.”(El-An’am, 33.)

4. El-Inqijad (potpuna pokornost)

Tj. da se svemu što nalažu rije?i šehadeta, u potpunosti pokorava. Suprotno postupiti zna?i biti nepokoran. Razlika izme?u qabula / prihvatanja i inqijada / potpune pokornosti, je u tome što je inqijad slije?enje u djelima, a qabul iskazivanje kroz govor, što obavezuje potpuno slije?enje. Inqijad je potpuna predanost, pot?injenost, poslušnost u svemu što od njega traži šehadet, dokaz za to su rije?i Allaha, subhanehu ve te’ala:

??????????? ????? ????????? ???????????? ????

“I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se.”(Ez-Zumer, 54.)

????? ???????? ???????? ????? ??????? ?????? ???????? ?????? ??????????? ????????????? ??????????

“Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to ?ini dobra djela, uhvatio se za naj?vrš?u vezu.”(Lukman, 22.)

Iz ovoga se vidi da potpuna pokornost pripada samo Allahu, i da se samo Njemu robuje i ?ini ibadet. A što se ti?e pokornosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, to se ogleda kroz prihvatanje njegovog sunneta i slije?enje u svemu sa ?im je došao, i kroz zadovoljstvo njegovom presudom, kao što Allah, ‘azze ve džell, kaže:

????? ????????? ??? ??????????? ??????? ???????????? ?????? ?????? ?????????? ????? ??? ????????? ??? ??????????? ??????? ??????? ???????? ?????????????? ??????????

“I tako Mi Gospodara tvoga, oni ne?e biti vjernici dok za sudiju u sporovima me?usobnim tebe ne prihvate, i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65.)

Uslov za ispravnost imana je da se potpuno preda njegovoj presudi, tako što ?e se pot?initi, i prihvatiti ono sa ?im je došao od Gospodara.

U hadisu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Tako mi Onoga u ?ijoj je ruci moja duša, niko od vas ne?e vjerovati dok njegova strast ne bude slijedila ono sa ?im sam došao.”

5. Es –Sidq (istinoljubivost)

To zna?ida se rije?i šehadeta ne izgovaraju lažno, nego da se ono što se izgovori jezikom u potpunosti slaže sa osje?ajem u srcu, a suprotno istinoljubivosti je laž. Dokaz za ovo su rije?i Allaha:

???????? ???????? ??? ?????????? ??? ????????? ??????? ?????? ??? ??????????

“Misle li ljudi da ?e biti ostavljeni na miru ako kažu: `Mi vjerujemo!` i da u iskušenje ne?e biti dovedeni?”(El-’Ankabut, 2.)

????????? ???????? ????????? ??? ?????????? ??????????????? ??????? ????????? ???????? ??????????????? ?????????????

“A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” (El-’Ankabut, 3.)

Na drugom mjestu Allah spominje one koji su to izgovarali, lažu?i da su vijernici, pa kaže:

?????? ???????? ??? ??????? ??????? ???????? ????????????? ??????? ????? ??? ?????????????

“Ima ljudi koji govore: `Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!`- a oni nisu vjernici.”(El-Bakara, 8.)

Na koliko samo mijesta u Kur’anu Allah, subhanehu ve te’ala, spominje one koji to nisu prihvatili iskreno, ve? pretvaraju?i se, da nas Allah sa?uva da budemo od njih!

Bilježe Buharija i Muslim hadis od Mu’aza ibn Džebela, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nikog da od srca svjedo?i da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, a da ga Allah nije Vatri zabranio.” Onaj koji izgovori ove rije?i, a srce ne potvrdi ne?e mu koristiti, kao što Allah, ‘azze ve džell, kaže za munafike:

????? ?????? ??????????????? ??????? ???????? ??????? ????????? ??????? ????????? ???????? ??????? ??????????? ????????? ???????? ????? ??????????????? ????????????

“Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: `Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!` – I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci.”(El-Munafiqun, 1.)

Kao što je negirao njihove tvrdnje u ajetu:

?????? ???????? ??? ??????? ??????? ???????? ????????????? ??????? ????? ??? ?????????????

“Ima ljudi koji govore: `Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!` – a oni nisu vjernici.”(El-Bakara, 8.)

6. El-Ihlas (iskrenost)

Tj. djela sa ispravnim nijjetom, bez ikakvih primjesa širka. Dokaz za ovaj šart je govor Allaha Uzvišenog:

????????? ??????? ????????? ????? ????????

“…zato se klanjaj samo Allahu, iskreno Mu ispovijedaju?i vjeru!”(Ez-Zumer, 2.)

???? ?????? ???????? ???? ???????? ??????? ????????? ????? ????????

“Reci: `Meni se nare?uje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedaju?i vjeru.`”(Ez-Zumer, 11.)

????? ???????? ?????? ???????????? ??????? ??????????? ???? ???????? ???????? ??????????? ?????????? ?????????? ?????????? ???????? ????? ????????????

“A nare?eno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.”(El-Bejjine, 5.)

Buharija bilježi hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najzaslužniji za moj šefa’at je onaj ko iskreno, iz srca i duše, kaže da nema drugog boga osim Allaha.”

Tako?er Buharija bilježi hadis, od ‘Utban ibn Malika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je zabranio Vatri onog ko kaže - la ilahe illallah - traže?i time Allahovo lice.”

Ihlas je da ibadet, djelo, bude samo radi Allaha, bez toga da i jedan dio bude usmjeren nekom drugom mimo Allaha. Tako?er se ihlas ogleda u slije?enju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovog sunneta, uzimaju?i ga za sudiju u sporovima, ostavljalju?i svaku novotariju, kao što je ostavljanje parni?enja pred tagutskim sudovima, koje su ljudi izmislili i postavili. Onaj ko bude zadovoljan tim sudovima ili sudi po njima, takav nije od iskrenih.

7. El-Mehabbeh (ljubav)

Ljubav prema ovim rije?ima, prema onome što one podrazumijevaju, i na šta upu?uju, prema onima koji ih se pridžavaju i po njima postupaju s jedne, a mržnja prema svemu što se s njima kosi, s druge strane.

Suprotno ljubavi je mržnja. Obaveza na robu je da voli Allaha Uzvišenog i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i da voli svako djelo koje voli Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada se ostvari kod roba ljubav prema Allahovim evlijama, onima koji Mu se pokoravaju, neminovno ?e se plodovi te ljubavi manifestovati na njegovim djelima, kroz izvršavanje Allahovih naredbi i klonjenje Njegovih zabrana. Tako ?emo na?i roba koji ?ini Allahu ibadet, slijede?i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je jako sretan i zadovoljan, pun slasti imana. Takav žudi da uradi djelo koje njegov Gospodar voli, i traži od njega da ?ini, ukazuje na hajr, nare?uju?i na dobro, odvra?aju?i od lošeg, preziru?i svaki vid griješenja, pa makar taj grijeh bio sladak duši, znaju?i da je Džehennem prekriven užitcima i strastima. On sve to ostavlja, saburaju?i pri tom, i o?ekuju?i od Allaha Džennet koji je prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se budu Allaha bojali. Kada ?ovjek ovakav postane, neka zna da je iskren u svojoj ljubavi prema ovim rije?ima.

Kaže ulema: “Onaj koji tvrdi da voli Allaha, a njegovi postupci se kose s tim, neka zna da njegova tvdnja nije ta?na.“ Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:

???? ??? ??????? ?????????? ?????? ?????????????? ???????????? ?????? ?????????? ?????? ??????????? ???????? ??????? ????????

“Reci: `Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ?e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!` – A Allah prašta i samilostan je.” (Ali ‘Imran, 31.)

Ujedno, ovo je ajet koji je ispit za svakog onog koji kaže da Allaha voli, neka pogleda koliko slijedi Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Na kraju, molimo Allaha Uzvišenog da nas u?ini od onih koji su upotpunili svoj iman, i da nas uvede u Džennet bez polaganja ra?una! Amin!

Naša posljednja dova je – hvala Allahu, Gospodaru svijetova!

Korištena literatura:

- “Eš-šehadetani ma’nahuma we ma testelzimuhu kullu minhuma”, šejha Abdullaha ibn Abdurhmana ibn Džibrina, hafizehullah;

- “Me’aridžu- l- kabuli”, šejha Hafiza ibn Ahmeda Hakemijja, rahimehullah.

Islam se sastoji od 5 glavnih stubova koji zajedno ?ine temelj I osnovu Islama. Ovih pet stubova su: Vjerovanje I svjedo?enje da postoji samo Jedan istinski BogI da je MuhammedNjegov Poslednji Poslanik, obavljanju molitve pet puta dnevno, apstinacija (post) mjeseca Ramazana, davanje siromašnim “dobrovoljni porez” poznat kao Zekat, I obavljanje hodo?aš?a u Mekki poznat kao Hadzdz. Poslanik Muhammed(neka je na njega mir I spas) je rekao ako Muslimanslijedi ovih pet stubova, ne ?ine?i više, niti manje, onda mu je obe?an raj (dzennet). Ako želite da saznate više o tome šta svaki stub zna?i pojedina?no, kao I njihova važnost I koristi, onda osje?ajte se slobodnim da sjedite I ?atate sa nama na Chat Islam Online. Imamo tim dobro-iskusnih Muslimana koji su više nego sre?ni da vam objasne 5 stubova Islama, I njihova zna?enja.