Isa, a.s., spada me?u najodabranije i najodli?nije Allahove poslanike koji su u šerijatskoj terminologiji poznati pod imenom "ulul 'azm". Loza Isa. a.s., poti?e iz porodice Davuda, a.s. Majka Merjeme, Imranova žena se zavjetovala da ?e svoj porod darovati na hizmet Allahovom hramu Kuddusi-Šerifu, kao dokaz svoje pokornosti Stvoritelju, s.v.t, i veli?anstvenosti njenog ibadeta. Dok je bila trudna, ona podigla je svoje ruke i rekla: "O Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi od mene. Ti zaista sve ?uješ i znaš! " (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 35.)
Isaova majka, Merjem bint Imran
Me?utim, Allahovom neograni?enom mudroš?u i odredbom, njen porod bijaše jedna prekrasna curica koja ?e izrasti u ženu koju ?e generacije samo po dobru spominjati, i koja ?e biti ?ista od svake dunjalu?ke prljavštine, i koja ?e opravdano ponijeti epitet odabrane žene spram svih svjetova. Iznena?ena ishodom svoga dugo o?ekivanog poroda, Merjemina majka, puna ibadeta i zahvale svome Gospodaru, ponovo je zavapila u stanju molbe i dove: "Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i njen porod stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana." (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 36.) Dova upu?ena u stanju iskrenosti i veli?ine istinskog ibadeta bijaše uslišana, a Merjem i njen porod zašti?en od šejtana napasnika l.a. Rekao je posljednji Allahov Poslanik, a.s.: "Nema ni jednog novoro?en?eta koje se rodi a da ga šejtan ne dodirne prilikom ro?enja, pa ono zapla?e od tog dodira. Osim Merjeme i njenog sina." Allah je lijepo primio taj veli?anstveni poklon žene Imranove, te u?inio da Merjema ima lijep odgoj i moral, zajedno sa onim robovima sa kojima je On, s.v.t., zadovoljan. Izrasla je u ženu velikog znanja i iskrene vjere u Jedinog Allaha. ?ak su joj i meleci dolazili razveseljavaju?i je i savjetovaju?i je: "Merjema, Allah je tebe, zaista, odabrao i ?istom u?inio! On te je odabrao nad ženama svjetova! Merjema, budi skrušena i Gospodaru svome sedždu ?ini, i Njemu se klanjaj zajedno sa onima koji Mu se klanjaju." (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 42-43.) O njoj se brinuo Zekerijja, muž njene sestre, i bio je najve?i sebeb da Merjema bude sretna te da nau?i svako korisno znanje i dobra djela. Bila je Allahov evlija: "Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao." (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 39.) Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr i neki drugi kažu: "To zna?i da bi on (Zekerijja) kod nje pronalazio ljetnog vo?a u vrijeme zime, a zimskog vo?a u vrijeme ljeta!" "Odakle ti to Merjema", on bi rekao, a ona bi odgovarala: "To je od Allaha! Allah doista opskrbljuje koga On ho?e bez ikakvog ra?una!" (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 37.) Njenu pokornost potvr?uje i Mudžahid koji kaže: "Merjem, a.s., bi toliko klanjala da bi joj oticali ?lanci na nogama."
Radosne vijesti o ro?enju bez oca
Jednog dana do?oše joj meleci sa radosnom viješ?u od Allaha, dž.š.: "O Merjema, Allah te raduje sinom koji je rije?ju od Njega stvoren, ?ije ?e ime biti Mesih, Isa sin Merjemin. Ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Allahu bliskih! On ?e govoriti ljudima i u kolijevci i kada odraste, i jedan je od dobrih." (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 45-46.)
?uvši za ovu neobi?no radosnu vijest, Merjema, sva zbunjena i iznena?ena, obra?a se svome Gospodaru: "Gospodaru moj, kako ?u ja imati dijete kada me ni jedan muškarac ni dodirnuo nije?" (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 47.) Ali, Allahovo odre?enje biva u skladu s Njegovom voljom i On, s.v.t., nikada ne?e biti pitan za ono što ?ini, za razliku od Njegovih stvorenja koja ?e odgovarati za svoja u?injena djela. Jednoga dana kada se povukla od svojih uku?ana na istok, prema Kuddusi-Šerifu, zaklanjaju?i se zastorom od njih, pojavio joj se Džibril, a.s., u liku savršenog i potpunog ?ovjeka: "Utje?em se Svemilosnom od tebe, ako Ga se bojiš." S obzirom da se s njim našla na osamljenom mjestu, preplašila se i mislila da je on želi iskoristiti. "Ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga", re?e on. "Da ti poklonim dje?aka ?ista" (Prijevod zna?enja - Ta-ha,19.), a ne ono što si ti pomislila! Nakon što je shvatila da se radi o izaslaniku Stvoritelja, s.v.t., rekla je: "Kako da ja imam dje?aka", re?e ona "kad me ni jedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam bludnica." (Prijevod zna?enja - Ta-ha, 20.), i razvrat mi je nezamisliv. "Tako je to", re?e on "Gospodar tvoj je rekao : "To je meni lahko. Da ga u?inimo znamenjem ljudima i znakom milosti naše, tako je unaprijed odre?eno." (Prijevod zna?enja - Merjem, 21.)
Kako je ro?en Isa, a.s.
Veli?anstvena je Allahova mo? i bezgrani?na je Njegova, s.v.t., vlast, nema boga osim Njega niti ima gospodara izvan Njega. Adema je stvorio bez oca i majke, Havu od muškarca bez žene, a ostali svijet stvara od muška i ženska, osim Isa a.s.! Njega je stvorio od žene bez muškarca, i to Allahovom rije?ju, nare?enjem ili odredbom "BUDI" i tako i bi.
Hafiz Ibn Kesir kaže da se Merjema, kada je ?ula ono što joj je Džibril prenio od Allaha, dž.š., pokorila Njegovoj, s.v.t., odredbi. Džibril joj je puhnuo u džep njene košulje i taj dah se spuštao sve dok se nije smjestio u stidnicu, pa je ona tako božanskom odredbom zatrudnila. "I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje" (Prijevod zna?enja - Merjem, 22.) U pogledu navedenih ajeta, Ibn Kesir, tako?er, tuma?e?i, ih kaže: "Kada je Merjema zatrudnila, po?ela je izbjegavati svijet, jer nije htjela da im išta kazuje, zato jer joj ne bi vjerovali ma šta da im saop?i. Krila je svoju tajnu. Povjerila se jedino svojoj sestri, ženi Zekerijjaovoj, koja je bila zanijela Jahjaa, a.s. Kada je Merjema ušla i stala pred nju, ova ju je zagrlila i rekla: "O Merjema, možeš li shvatiti da sam ja trudna?" (S obzirom da je bila nerotkinja) Merjema joj odgovori: "A znaš li ti da sam i ja tako?er trudna?" Zatim joj je ispri?ala kako se to desilo. Obje su poticale iz vjerni?ke porodice i porodice iskrenih. Mufesiri se razilaze u dužini nošenja Isaa, a.s., ali je op?enito prihva?eno da ga je nosila devet mjeseci, kao i ostale žene svoju djecu. Muhamed ibn Ishak kaže: "Pošto je zanijela, i prošlo izvjesno vrijeme, prestalo joj je krvarenje i nastupile su joj trudni?ke promjene: mu?nina, promjena boje lica pa ?ak i zadebljanje jezika." "Poro?ajni bolovi je prisiliše da do?e do jedne palme." (Prijevod zna?enja - Merjem, 23.) Kao veoma pronicljiva vjernica, i poznavaju?i globalnu situaciju njenog naroda, Merjema je znala da ?e biti uznemiravana i zlostavljanja zbog ovog ra?anja i da svijet ne?e vjerovati da je to bila Allahova odredba, bez obzira što su je ve? poznavali kao pobožnu, bogobojaznu i dobrostivu. Ipak ?e pomisliti da je u?inila zinaluk, da je prostitutka, zato je poželjela da umre prije nego što do?eka porod! "Kamo sre?e da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala !" (Prijevod zna?enja - Merjem, 23.) " I neko je niže nje zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe pote?e potok. Zatresi stablo palmino i posut' ?e se po tebi datule svježe, pa jedi i pij, i budi vesela." (Prijevod zna?enja - Merjem, 25-26.) Ve?ina u?enjaka se slaže da ju je zovnuo melek Džibril, a da je stablo palme, koje se spominje u navedenim ajetima, bilo suho, te kad ga je potresla, popadale su po njoj svježe datule. Osim toga, zanimljivo je to da baš na osnovu ovih ajeta neki islamski u?enjaci dokazuju da porodiljama nema ništa bolje za jela od svježih hurmi. Pored toga, Merjemi bi re?eno: "A ako vidiš kakva ?ovjeka, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Svemilosnom da ?u šutjeti, i danas ni s kim ne?u govoriti." (Prijevod zna?enja - Merjem, 26.) Svemilosni Allah je znao mogu?u reakciju njenog naroda nakon što vide njeno dijete, zato je na Sebe preuzeo sav tok doga?anja oslobodivši i zaštitivši Merjemu od toga. Merjema je tako i postupila. Ni s kim nije govorila! Svoje novoro?en?e je odnijela svojoj porodici koja je, ?im ga je ugledala, ?itav slu?aj osudila i po?ela koriti Merjem: " Hej ti, koja u ?ednosti li?iš Harunu, tvoj otac nije bio nevaljalac, a mati tvoja nije bila nevaljalica." (Prijevod zna?enja - Merjem, 28.)
U bešici a pri?a
U ovoj teškoj situaciji, oslanjaju?i se na Uzvišenog koji je nikada nije napustio, koji je opskrbljivao onim sa ?im to drugi nisu mogli, u Koga je vjerovala i Kome je istinskim srcem i djelom robovala, Merjema je naišaretila na svoje dijete, kao da je htjela da kaže: "Pitajte njega!" " Kako da govorimo djetetu u bešici", rekoše. Tada je Allah, dž.š., intervenisao da opravda majku. Interesantno je to što su njegove prve rije?i potvrda njegove ljudskosti, i one su dokaz krivovjerja krš?ana i ostalih koji Isaa, a.s., smatraju bogom ili božijim sinom! Rekao je: "Ja sam Allahov rob. U?initi ?e me blagoslovljenim gdje god da bio i naredi?e mi da, dok sam živ, namaz obavljam i zekat dajem i da majci svojoj dobar budem. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih proživljen. To je Isaa, sin Merjemin. To je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On, kada nešto odredi, On za to samo kaže :" BUDI!" i ono bude
INDŽIL
Šejh Muhammed El-Munadždžid
PITANJE: Medju muslimanima je poznato da je Indzil (Evandzelje) objavljeno Isau (Isusu) as ali su mi krscani rekli da to nije objavljeno Isau vec da su to napisali njegovi ucenici nakon njegovog "raspeca" kako oni to nazivaju odnosno nakon sto ga je Allah uzdigao Sebi kao sto to kaze Kur'an. Kako spojiti ova dva stava?
ODGOVOR:
Hvala Allahu.
Nema kontradikcije medju ova dva stava da bi morali da se spajaju. Vec je razlog sto se ovdje mjesaju dvije stvari koje su obe tacne a u koje mi obe moramo vjerovati. Prva stvar je da je Gospodar svjetova objavio Indzil(Evandjelje) Isau as. Vjerovanje u objavu Indzila Isau je jedan od temeljnih stvari ove vjere u koje moramo vjerovati. Kaze Allah u prevodu znacenja: ''Poslanik vjeruje u ono sto mu se objavljuje od Gospodara njegova i vjernici - svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. I oni govore: Cujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru nas, tebi cemo se vratiti.'' (2:285). Poslanik Muhamed savs je odgovorio Dzibrilu as kad ga je pitao o imanu: Iman je da vjerujes u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i vjerovanje u odredjenje dobro ili lose. Nevjerovanje u ovo ili sumnja je je zabluda i kufr odnosno nevjerovanje u Allaha. Kaze Allah u prevodu znacenja: O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. ''A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha i u meleke Njegove i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao. Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici i pojacali nevjerovanje, Allah doista nece oprostiti i nece ih na pravi put izvesti.'' (4:136-137). I kaze Allah u prevodu znacenja: Oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju i zele da izmedju Allaha i poslanika Njegova u vjerovanju naprave razliku i govore: "U neke vjerujemo a u neke ne vjerujemo" i zele da izmedju toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.'' (4:150-151). Druga stvar je Evandjelje odnosno evandzelja koje krscani danas imaju. Kao sto je jedna od osnovnih stvari nase vjere da vjerujemo da je Indzil objavljen Isau as, isto tako nam je obaveza da vjerujemo da danas ne postoji ni jedna knjiga objavljena od Allaha, nikakvo evandzelje, osim Kurana. Ni krscani sami ne vjeruju da su te knjige objavljene u ovakvoj formi kao danas, niti oni tvrde da je Isa napisao Evandzelje niti cak da je ono napisano za njegova zivota. Kaze imam Ibn Hazm r.a u svom djelu al-Fasl fi’l-Milal (2/2): Nema potrebe se truditi dokazivati da Evandzelje niti ostale krscanske knjige ne dolaze od Allaha niti od Isaa kao sto je potrebno sa Tewratom i knjigama objavljeni zidovima jer zidovi tvrde da je Tewra tkoji oni posjeduju objavljen od Allaha Musau i zato je potrebno dokazati suprotno. Sto se tice krscana, oni sami su se pobrinuli za ovo jer oni ne vjeruju da je Evandzelje objavljeno Isau niti da ga je on donio, vec svi oni, od kralja do seljaka nestorijanci, jakobinci, maroniti i ortodoxi su se slozili da postoje cetiri historijska izvora napisana od cetiri razlicita covjeka u razlicitim vremenskim razdobljima. Prvi od njih je napisao Matias koji je bio ucenik Isaa, i to 9 godina nakon Isaovog uzdizanja na nebo. On je pisao na hebrejskom u Judei u Palestini, i sacinjavao je oko 28 stranica srednje velikih listova. Nakon njega je pisao Marko, ucenik Simon bin Juna, koji se nazivao Petar, 22 godine nakon Isaovog uzdignuca na nebo. On je pisao na grckom u Antiohu u Bizantiji. Kaze se da je Simon taj koji je pisao ali da je poslije izbrisao ime i kasnije ga pripisao uceniku Marku. Skript je sacinjavao oko 24 stranice srednje velicine. Ovaj Simon je bio ucenik Isaa. Treci izvor je Lukin, iz Antioha, takodjer ucenik Simona. Napisao je na grckom nakon sto je Marko zavrsio svoj, i on je otprilike iste velicine kao Matijasov. Cetvrti izvor je od Johna sina Zebede, ucenika Isaa, vise od 60 godina nakon Isaovog uzdignuca na nebesa. Pisano je na grckom i uzima oko 24 stranice srednjepisanog texta. Zavrsen citat.
Kaze sejhul Islam ibn Tejmija u svom al-Jawaab al-Saheeh (3:21): Sto se tice evandjelja koje krscani imaju, ona su cetiri: po Matijasu, Marku, Luci i Johnu. Svi su slozni da ni Marko ni Luka nisu vidjeli Isaa as vec da su to bili Matijas i John. Ova cetiri izvora koji oni nazivaju Evadzelje a i svaki od njih se naziva evandzelje, su napisani od ljudi nakon sto je Isa uzdignut na nebo. Oni nisu tvrdili da su ovo rijeci Gospodara vec su oni prenijeli rijeci Isaa kao i neka njegova djela i keramete (mirakle). Zavrsen citat. Osim toga, knjige napisane nakon Isaa as nisu sacuvane u orginalu. Orginali su izgubljeni odavno. Kaze ibn Hazm: Sto se tice krscana medju njima nema nikakve nesuglasice da je samo 120 ljudi povjerovalo u Isaa u toku njegova zivota...I svi koji su ga povjerovali su to krili za sebe i strahovali su u toku njegova zivota a i poslije. Oni su tajno pozivali ljude u vjeru, i niko se nije otkrivao javno niti praktikovao vjeru javno, jer je to povlacilo smrtnu kaznu. Oni su tako ostali, ne pokazujuci se nikome, i nisu imali sigurnog mjesta 300 godina nakon Isaovog uzdignuca na nebo. U toku tog vremena, evadzelje objavljeno od Allaha je nestalo, osim onih nekoliko ajeta koje je Allah sacuvao kao dokaz protiv njih. Kad je imperijator Konstantin postao krscan, onda su krscani preovladali i otpoceli da praktikuju svoju vjeru javno.
Ako je vjera prenijeta na ovakav nacin, gdje su sljedbenici praktikovali vjeru u tajnosti, i u stalnom strahu od smrti, onda je lako zakljuciti da je bilo nemoguce prenijeti vjeru preko jakog i pouzdanog lanca prenosioca, niti njeni sljedbenici mogu je zastiti od ubacivanja/izbacivanja. Kraj citata.
Zbog takog velikog prekida u lancu prenosioca koji je trajao oko 200 godina, ovi spisi nisu sacuvani ni na orginalnom jeziku vec su prevodjeni mnogo puta od strane ljudi cije znanje i iskrenost su malo poznati. Mnoge su kontradikcije u ovim knjigama i najaci su dokaz da ove knjige nisu orginalni Indzil koji je Allah objavio svome poslaniku Isau as. Zaista je istina kad kaze Allah u prevodu znacenja: A zasto oni ne razmisle o Kuranu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nasli mnoge proturijecnosti. (4:82).
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši nacin raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.
Kur'an An-Nahl 125ajet.
KRŠ?ANSKE ZABLUDE
Jedna od glavnih zabluda koje se krscani drze i od nje ne odustaju je smatranje Isusa bogom, vjerovanje u Bozije utjelovljenje u njemu i sjedinjenje s njim. Ovakvo svoje ucenje temelje na navodnim Isusovim rijecima: "Ja i Otac smo jedno i tko gleda u mene, gleda u Oca. Ja sam u Ocu i Otac je u meni.
Odgovor
a) Ove izjave same po sebi ne znace nista, jer su date u prenesenom znacenju pa ih treba protumaciti, tim prije sto se one kose sa nedvosmislenim Isusovim izjavama i priznanjem da je on samo covjek poslan od Boga i nista vise. Ocito je da onaj ko salje i onaj ko se salje nisu jedno te iste. Poistovjecivanje ova dva pojma je apsurd i nespojivo sa zdravim razumom. Prema tome, Isus je tijelo, a tijelo je sastavljeni spij elemenata. Elementi su prije sastavljanja bili rastavljeni i morao ih je neko sastaviti. Za sastavljanje je, dakle, bio potreban sastavljac, a onaj kome je neko potreban, apsolutno nikada ne moze biti Bog. Sto se tice utjelovljenja i sjedinjenja oni su nemoguci u odnosu na bit Tvorca (neka su uzvisena Njegova imena). Jer, kad bi mu bilo potrebno utjelovljenje u necem ili nekom, to bi znacilo njegov nedostatak, a onaj kome nesto nedostaje, kao sto smo vec rekli, ne moze biti Bog. S druge strane, da se sjedinio s necim, to bi mu bilo slicno, a ono sto je slicno, nije kao i ono sto je isto. Drugim rijecima, ono sto je stvoreno ne moze biti Stvoritelj, (Bog). Ocito se ovdje radi samo o jednom vidu poistovjecivanja, i to u pogledu pokornosti, tj. ko se pokorava Isusu pokorava se i Bogu, kako je i sam Isus u tom smislu rekao: "Jer vas sam Otac ljubi, buduci da ste vi mene ljubili” (Ivan, 16:27). Ovo treba shvatiti tako kao kad posaljes dijete da ti od nekoga nesto donese, a ovaj mu kaze: "Neka ti dode otac!,” pa dijete kaze: "Ja i otac smo jedno,” ili kad se nekome ko se voli kaze: "Ja i ti smo jedno.”
b) Ukoliko bi se uzelo u obzir samo bukvalno znacenje rijeci, bez ulaska u njihovo stvarno znacenje, onda bi se bozanstvenost mogla pripisati i Isusovim ucenicima, jer im je on rekao: "Da svi budu jedno. Kao sto si ti, Oce, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao sto smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni. Da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao sto si mene ljubio” (Ivan, 17:21-23). Ako bi se ove rijeci bukvalno shvatile, onda su Isus i ucenici jednaki i ravnopravni. Jesu li prema tome i oni bogovi kao sto je on Bog?
2. Druga njihova zabluda je ta sto vjeruju da je Isus, zaista, Boziji Sin. Ovo svoje vjerovanje temelje na izrazima "Ljubljeni Sin,” i "Jedini Sin,” upotrijebljenim za Isusa na nekim mjestima u Evandelju.
a) Treba znati da se ovi i slicni nazivi za Isusa koriste samo iz pocasti i postovanja prema njemu i nista vise. To se vidi iz njegovih rijeci: "Blago mirotvorcima jer ce se zvati sinovi Boziji”(Matej,5:9). Jednom drugom prlikom Isus je svojim ucenicima rekao: "Dakle: budite savrseni kao sto je savrsen Otac vas nebeski” (Matej,5:48). Iz gornjih citata vidimo da je Isus mirotvorac i one koji cvrsto vjeruju nazivao sinovima Bozijim. Ucinio je to iz pocasti prema njima, kao sto smo vec rekli. U samom Evandelju se i za Adama kaze da je Sin Boziji: Enosov, Setov, Adamov, Boziji (Luka,3:38) Adam po toj logici, ne samo da je ravnopravan Isusu, da se naziva ovim imenom, nego je i preci, s obzirom da je stovren i bez oca i bez majke.
b) U Starom zavjetu, u koji i krscani vjeruju, se kaze za Izraela (Jakova) da je on sin Boziji, prvorodenac: "Tada reci faraonu: Ovako kaze Jahve: Izrael je moj prvorodenac. Trazim od tebe da mi pustis sina da mi iskaze stovanje. Ako dobijes da ga pustis, ja cu ubiti i tvoga prvorodenca” (Izlazak,4:22-23).
U Starom zavjetu se i za Davida kaze da je Boziji sin, prvorodenac: "On ce me zvati: Oce moj!...A ja cu ga prvorodencem uciniti…” (Psalmi,89:20-28).
Stari zavjet i Efrajima naziva Bozijim sinom, prvencem: "Jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac” (Jeremija,31:9).
Posto sin prvorodenac moze biti samo jedan, a ovaj se naziv koristi za vise njih, to se mora shvatiti kao pocast i uvazavanje onoga kome se ovaj naziv daje. Na osnovu ovoga moze se zakljuciti da se pod pojmom "Otac” misli na Boga, a pod pojmom "sin” na dobrog covjeka. Sam Isus je jednom prilikom obracajuci se svojim ucenicima rekao: "Uzlazim svome Ocu i vasem Ocu, svome Bogu i vasem Bogu” (Ivan, 20:17). Zar ovdje sam Isus rijec "Otac” nije protumacio kao "Bog” i poistovijetio sebe sa svojim ucenicima. Ako je tako, jesu li onda i ucenici kao i on bogovi? Ili je ovaj naziv samo iz pocasti prema njima?
3. Treca velika zabluda krscana je ta sto vjeruju da je Isus oduvijek i zauvijek. Ovo svoje vjerovanje temelje na Isusovima rijecima: "…Zaista, zaista, kazem vam, prije nego sto je Abraham bio, Ja Jesam”(Ivan,8:58). Odgovor na ovu zabludu: Ovo takoder, bez objasnjenja ne znaci nista, jer se pod "prije” moze podrazumijevati, dusom, tjelom, ili, zajedno i jednim i drugim. Druga i treca mogucnost su apsurd, jer je nemoguce da nesto sto nije bilo bude prije necega sto je postojalo. Ako se, pak, pod ovim misli na dusu, onda je Isus u tom pogledu jednak sa svim drugim ljudima, jer su duse svih stvorenje stvorene mnogo ranije nego njihovo tijela. Da nije tako on ne bi ni izrekao pomenute rijeci. On je, naime, htio reci: "Moja je dusa postojala prije Abrahamovog tijela.” U ovakvim razumijevanju njegovih rijeci nema niceg cudnog, jer je to nuznost, Blagoslovljenima je Isus rekao: "Dodite blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjeci kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta” (Matej,25:34). Jer, da njihove duse nisu tada postojale, ne bi im bilo nista ni pripravljeno. Zar se necemu sto ne postoji nesto pripravlja? Ovaj primjer podsjeca na jedan hadis u kome je nas Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ja sam bio vjerovjesnik odok je Adem bio izmedu duse i tijela,” tj. "Ja sam dusom bio vjerovjesnik dok Ademovo tijelo nije bilo jos ni stvoreno.”
4. Cetvrta njihova zabluda je sto Ivanove rijeci na pocetku njegova evandelja bukvalno shvataju. U njemu, naime, stoji: "U pocetku bijace Rijec, Rijec bijase kod Boga – i Rijec bijase Bog…i Rijec tijelom postala”(Ivan, 1:1 i 1:14). Nas odgovor na ovu zabludu: "Rijec "Kun” (Budi!) je Boziji emr pomocu koje sve postaje. Bez nje ne bi bilo nicega sto postoji. Posto krscani ne prihvataju ucenje Kur’ana, navest cemo im citat iz Starog zavjeta koji ima slican sadrzaj: "Jahvinom su rijecju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova” (Psalmi,33:6) "I Rijec bijase kod Boga” (Ivan, 1:1).
To znaci da je rijec oduvijek bila i zauvjek ce ostati osobina Boga, jer mu je vjecno svojstvo govor. U vezi sa nastavkom gornjeg citata: "I Rijec bijase Bog,” potrebno je znati da se u njemu implicitno podrazumijeva prvi clan genitivne veze (Mudaf), rijec "Gospodar,” sa kojom znaci: "I Gospodar rijeci bijase Bog.” U vezi sa daljim tekstom navecenog citata: "I Rijeci tijelom postala, treba reci da se i ovdje implicitno podrazumijeva prvi clan genitivne veze, rijec "Eser” (plod, rezultat), tako da sa njom ovaj citat znaci: "I plod Rijeci tijelom postao.” U Starom zavjetu se kaze: "I kaze Bog: Neka zemlja izvede ziva bica, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste! I bi tako” (Post, 1:24).
Rijec je prema tome, Bozija, a ne Isusaova naredba, sto se nedvosmisleno vidi iz rijeci: "Neka zemlja izvede…”Ovakav nacin shvatanja je ispravan i kao takvog ga treba primijeniti i u vezi sa gornjim citatima. Ako bi se gornji citati shvatili u bukvalnom (vanjskom) znacenju da je "Rijec,” zaista, Bog i tome dodali dalji tekst "I Rijec tijelom postala,” to bi bilo apsurdno. Bog nije nikome i nicemu slican i nije mu svojstveno nikakvo nesavrsenstvo (tesbih i tenzih). Bukvalnim shvacanjem da je Bog postao tijelom znaci Bogu pripisati promjenu stanja, a sve sto se mijenja je postalo i kao takvo ne moze biti Bog. Ako bi se "Rijec” poistovijetila sa Bogom i na taj nacin protumacili navedeni citati, kako to cini Ivan, citat bi glasio: "U pocetku bijase Bog, i Bog bijase kod Boga i Bog bijase Bog.” To bi bio apsurd i ne bi imalo nikakvog smisla. Jos nesto: U ovim citatima, na kraju krajeva, Isus se doslovno nigdje i ne spominje. Odakle im onda takav zakljucka!
Preuzeto iz knjige "Istina o krscanstvu kroz: historiju, vjerovanje, knjige, pravce i ucenje (studija, analiza i rasprava)"
Islam i Hrišćanstvo