Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalu?kog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih u?inio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, ?ije su rije?i i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu ?asnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji kora?aju njihovim putem, žive islam i upu?uju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomaga?ima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
PORIJEKLO MUHAMMEDA, sallallahu alejhi ve sellem I NJEGOVE PORODICE
Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, porijeklo Porijeklo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, svrstano je u tri vremenska perioda.
Prvi je dio priznat, kao ta?an od strane svih poznatih autora Sira. Tu se spominje porijeklo Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, do Adnana.
Drugi dio je vezan za uzlaznu lozu porijekla Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, od Adnana pa do Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem, Tu ima i izvjesnih razmimoilaženja.
Tre?i dio se odnosi na porijeklo vezano od Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem, pa sve do Adema, sallallahu alejhi ve sellem, U ovom posljednjem stepenu loze ima podataka kojima se ne može sa sigurnoš?u vjerovati.
Prvi stepen porijekla
Muhammed ibn (sin) Abdullah ibn Abdil-Muttalib-zvani Šejbe ibn Hašim - zvani Amr - ibn Abdi Menaf - zvani El-Mugire ibn Kussaj - zvani Zejd - ibn Kullab ibn Merret, ibn Kab ibn Lua ibn Galib bn Fahr - zvani Kurejš, po njemu je pleme dobilo ime - Ibnu Malik ibn En-Nadar – zvani Kajs - ibn Kenanet bn Huzejmet ibn Mudriket -zvani Amir - ibn Ilijas ibn Mudar ibn Nazzar ibn Mead ibn Adnan.Ibnu Hišam, I/1,2; - Telkihu fuhumi ehli-l-Eser, 5 i 6 - Rahmetun li-l-Alemin, II/11,12,13,14 i 52.
Drugi stepen
Tu se ubraja uzlazna linija od Adnana, a Adnan je sin Edda ibn Humejsea ibn Selaman Ibnu Avs ibn Berz ibn Kamvel ibn Ebi ibn Arram ibn Našid ibn Hazen ibn Beldas ibn Judlaf ibn Tabih ibn Džahim ibn Nahiš ibn Mahij ibn Iid ibn Abkar ibn Ubejd ibn ed-Dua ibn Hamdan ibn Senber ibn Jesrebij ibn Jah; Zen ibn Jehhan ibn Eravij ibn Dišan ibn Ajser ibn Efnad ibn Ejham ibn Naksar ibn Nahas ibn Zarah ibn Semij ibn Mezzij ibn Avdat ibn Aram ibn Kajdar ibn Ismail bn Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem,Sabrao lozu Muhammed Sulejman el-Mensur Fevri od el-Kelbija i Ibn Sada nakon provjere.
Tre?i stepen
Uzlazno od Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem, do Adema, alejhi-sellam, i to: Ibrahim je sin Tariha koji se zvao Azer – ibn Nahur ibn Saru (ili Sarug) ibn Rauv ibn Falih ibn Abir ibn Šalih ibn Erfahšed ibn Sam ibn Nuh alejhi-sellam, ibn Lamik bn Metuvešleh ibn Ehnun - kažu da je on Idris, sallallahu alejhi ve sellem, ibn Jerid ibn Mehlail ibn Kajman ibn Amušet ibm Šejs ibn Adem, alejhi-sellam,Ibnu Hišam, I/2,3,4. Telkihu fuhumi str.6 siže Taberanijinih Sira str. 6. i Rahmetun li-l-alemin II/18. (U nekim djelima su imena razli?ito pisana, a neka su izostavljena)
I. Poslanikova porodica
Porodica Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je poznata pod imenom Hašimijje po njegovom djedu Hašim bn Abdi Menafu. Stoga ?emo nešto re?i o porodici Hašimija. I Hašim: On je naslijedio brigu oko napajanja i ishrane hodo?asnika od Beni Abdi Menafa. Ranije smo spomenuli da je došlo do pomirenja izme?u Abdi Menafa i Abi-d-Dara, koji su mekkanske i rabanske položaje podijelili me?usobno. Hašim je bio ugledni Mekkelija i prvi koji je hodo?asnicima obezbijedio hranu (poparu - izdrobljeni hljeb). Njegovo ime je bilo Amr, a Hašim mu je nadimak koji je dobio zbog drobljenja hljeba za poparu. On je tako?er, prvi koji je odredio i zaveo u praksu zimsko i ljetno putovanje Kurejšija u trgovinu. O njegovoj dobroti i oštroumnosti govore i mnogi predislamski pjesnici. Bilo je interesanstnih doga?aja vezanih za Hašima. On pripovijeda da je jedanput krenuo na trgova?ko putovanje u Šam. Kad je došao do Jesriba - Medine, oženi se Selmom, k?erkom nekog Amra iz porodice Beni Adij bn Nedždžara, pa ostade živjeti kod nje.Odatle je ponovo krenuo u Šam, a ona je ostala trudna sa Abdul-Muttalibom. Hašim umrije u Gazzi, gradu u Palestini, a Selma rodi Abdul-Muttaliba 497. g. Dade mu ime Sijedi zbog sijedog ?uperka s kojim se rodio.Ibnu Hišam, I/137. Rahmetun li-l-alemin I/26, II/24.Selma je odgojila dijete u o?evoj ku?i, u Medini. Za njega nije znala Hašimova obitelj iz Mekke. Hašim je imao ?etiri sina i pet k?erki. Sinovi su mu; Esad, Ebu Sajfi, Nadlet i Abdul-Muttalib, a k?erke su: EšŠifa, Halida, Daifa, Rukajja i Dženneta.Ibnu Hišam, I/107.
II Abdul-Muttalib
Govorili smo da je opskrba hadždžija vodom i hranom sa Hašima prešla na njegovog brata El-Muttaliba bn Abdi Menafa. Bio je od velikog ugleda, ?asti i vrijednosti u svom plemenu. Kurejšije su ga prozvali El-Fejjad - Darežljivi. Kad je postao Šejbe (-kasnije Abdul-Muttalib) momak ili još stariji, saznao je za njega amidža El-Muttalib bn Abdi Menaf i ode u Jesrib da ga traži. Kada ga je našao i vidio, zaplakao je, zagrlio ga i posadio ga na svoju devu. Momak je sišao i nije htio krenuti dok mu ne dozvoli majka. El-Muttalib je upita, a ona odbi da da sina amidži. El-Muttalib joj re?e: "On bi išao na imanje svoga oca, u Božiji hram, pa mu majka dozvoli da krene. El-Muttalib je ušao u Mekku na devi, a za njegovim le?ima je jahao momak. Ljudi su upirali prstom u mladi?a i govorili: "Ovo je rob - Abd Muttalibov." El-Muttalib im odgovori:"Sram vas bilo, ovo je sin moga brata Hašima." Momak je živio kod amidže dok se nije uozbiljio. Negdje u to vrijeme El-Muttalib umrije u Redmanu, jednom mjestu u Jemenu. Sve njegove poslove naslijedi AbdulMuttalib.
Sva rodbina i svi pripadnici plemena zavoliše ga zbog njegove plemenitosti, ?asti, pravednosti i sposobnosti u poslovima. On svome plemenu priušti svu slavu koju su imali i do tada.Ibnu Hišam, I/137, 138.Poslije El-Muttalibove smrti u Jemenu, Nevfel je silom uzurpirao Abdul-Muttalibovo dvorište. On se obrati Kurejšijama da mu pomognu, a oni odgovoriše: "Ne želimo ulaziti izme?u tebe i Nevfela, jer on je tvoj amidža." Abdul-Muttalib zato pozva u pomo? daidže iz Jesriba-Medine. U Mekku krenu daidža mu Ebu Sead bn Adij sa osamdeset konjanika. Na ulazu u Mekku do?eka ga Abdul-Muttalib i re?e: "Idemo ku?i, daidža!" "Ne, tako mi Boga, dok se ne sretnem s Nevfelom", zatim krenu ku?i Nevfela. Me?utim, on je sjedio uz Kabu sa nekim dostojanstvenicima Kurejšijama. Ebu Sead isuka sablju i povika:"Gospodara mi i Kabe, ako ne povratiš zemlju Abdul-Muttalibu, ubi?u te ovom sabljom." Nevfel odgovori: "Evo, ve? sam mu vratio, njegova je", što potvrdiše i prisutni. Ebu Sead odsjedi kod Abdul-Muttaliba tri no?i, zatim obavi umru i vrati se u Medinu.
Nakon ovog doga?aja Nevfel ibn Abdi Šems ibn Abdi Menaf sklopi savez sa Benu Hašimijema. Kada je pleme Huzaat vidjelo pomo? koju je dobio Abdul-Muttalib od daidže Ebu Seada iz plemena En-Nedžar rekoše: "Kako god ste ga vi rodili i mi smo ga rodili (jer je Abdu Menafova majka iz plemena Huzaat), mi smo pre?i da mu pomognemo, nego vi." Stoga i oni krenuše u Mekku i u?oše u Vije?nicu, pa sklopiše savez sa Beni Hašimijama, a zatim sa Beni Abdi Šemsom - Nevfelovim plemenom. Ovako u?vrš?ena veza izme?u plemena iz Medine i plemena iz Mekke bi?e jedan od bitnih faktora za osloba?anje Mekke, što ?emo kasnije saznati.Muhtesar siretu Resul (Abdul-Vehab) str. 41, 42 Važno je spomenuti dva zna?ajna posla koja je Abdul-Muttalib uradio za Kabu, i to: Kopanje Zem-zem bunara i odbrana Kabe u bici sa slonom.Ibnu Hišam, I/142, 143, 144, 145, 146, 147.
I - Abdul-Muttalibu je u snu nare?eno da iskopa bunar Zem-zem , i pokazano mu je mjesto, gdje da kopa. Kada je po?eo kopati, naišao je na predmete koje su zakopali Džerahime kada su bježali iz Mekke. Našao je sablje, nakit, dva zlatna srnda?a. Sabljama ukrasi vrata Kabe, na njih prikova zlatne srnda?e i sazida bunar i prostor oko bunara za hadždžije. kada se ukazao bunar Zem-zem Kurejšije se posva?aše sa Abdul-Muttalibom govore?i mu: "Ho?emo da u?estvujemo s tobom." A on odgovori: "Ne, ja sam odabran za ovaj posao." Oni ga nisu ostavili na miru sve dok ga ne izvedoše na sud pred vra?a iz Beni Seada. Nisu se ku?i ni vratili, a na putu nai?oše na znakove koji im pokazaše da je Abdul-Muttalib u pravu. Tada se Abdul-Muttalib zavjetovao da ?e: "Ako mu Bog podari deset sinova, a on doživi da porastu i da ga pomognu, žrtvovati jednog kod Kabe."
II - Namjesnik Abesinskog vladara u Jemenu, Ebreha, pošto vidje da Arapi hodo?aste Kabu, sagradi veliku crkvu u Sani. Želio je da hodo?asnike skrene u Sanu, umjesto u Mekku. Kada je za ovaj doga?aj ?uo neki ?ovjek iz plemena Kenanet, u?e no?u u tu crkvu i izmetom zaprlja njeno pro?elje. Sazna Ebreha za to, žestoko se naljuti, podiže ogromnu vojsku od 60.000 ljudi i krenu put Mekke, da sruši Kabu. Za sebe odabra najve?eg slona, koga uzjaha i krenu ka Mekki. Vojska je imala još 9 ili 13 slonova. Kada je stigao do Mugammesa (mjesto), ulogori vojsku da se odmori i da se pripremi za ulazak u Mekku. Kada su stigli u dolinu Mahser izme?u Muzadelife i Mine, slon zastade i leže. Nije mogao ustati da se približi Kabi. Kaže se da su ga pokušavali di?i na silu i nisu mogli. Me?utim, kada bi ga povukli na koju drugu stranu, on bi odmah ustao. Dok su se Ebreha i njegova vojska natezala oko slona, Allah na njih posla ptice Eba-Bil "koje su na njih grumenje od gline pe?ene bacale, pa ih On, Allah kao liš?e koje su crvi isto?Ili u?inio." Ptice su izgledale ?udno, kao da su balzamovane laste. Svaka je nosila po tri kamena: u kljunu jedan i dva u kandžama. Kada pogodi nekoga, ne može pro?i a da mu se ne po?ne raspadati tijelo i umre. Nisu svi Ebrehini vojnici bili pogo?eni. Neki su po?eli bježati, ali ih je usput dosta nastradalo, pa ih je bilo rasutih na sve strane. Ebreha je bio kažnjen od Allaha, samim tolikim žrtvama u vojsci. Vratio se u Sanu kao jadnik, napuklih grudi, gdje ubrzo umrije. Što se ti?e Kurejšija u Mekki, oni su se razbježali po brdima, vide?i da u Mekku nadire ogromna vojska. Tek kada je sva opasnost prošla, oni se vratiše bezbijedni svojim ku?ama.Ibnu Hišam, I/od 43-56, Tefhimu-l-Kuran, VI / od 462-469. Ovaj doga?aj se zbio u mjesecu muharremu, prije ro?enja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na pedeset ili pedeset i pet dana, što odgovara kraju februara ili po?etku marta 571. god. po kalendaru. Ovaj doga?aj - o?uvanja Kabe od rušenja - je sigurno Allahov dar koji je poklonio svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i svojoj ku?i - Bejtullahu, jer ako pogledamo Kudusi-šerif, vidimo da su Allahovi neprijatelji - nevjernici zauzeli ovu kiblu, i pokorili muslimane, kao što se desilo 587. g.p.n.e. sa Buhtanaserom, zatim su kiblu (prva kibla u Kudusi-šerifu) zauzeli Rimljani godine 70-e po kalendaru.Me?utim, Kabu i kiblu u Mekki nije mogao zauzeti niko, i pored toga što su stanovnici Mekke bili nevjernici.
Za ovaj doga?aj u Mekki ubrzo su ?ule ne samo susjedne zemlje ve? i vode?e civilizovane sile tog doba. Abesinci su imali jake veze sa Rimljanima i Perzijancima. Ubrzo iza toga Perzijanci do?oše u Jemen i pokoriše ga. Ovaj doga?aj je tako?er, ukazao svijetu na svetost Božije ku?e i da je Mekka mjesto koje je Allah, dž.š, odabrao za svetište. Nije ?udo što ga je Allah spasio u ovom doga?aju jer je iz tog mjesta ponikao i Kabi bio najpovjerljiviji El-Emin - posljednji Božiji Poslanik.Abdul-Muttalib je imao deset sinova. To su: El-Haris, Ez-Zubejr, Ebu Talib, Abdullah, Hamza, Ebu Leheb, El- Gidak, El-Mekum, Saffar i El-Abbas.U nekim knjigama se navodi jedanaest sinova, a jedanaesti je bio Kasem. U drugim je trinaest sinova pa dodaju još Abdul-Kaba Hudžla, ali se zna sigurno za deset sinova. Pored deset sinova imao je i šest k?eri, to su: Ummul-Hakim, zvana El-Bejda, pa Berret, Atika, Safija, Erva i Umejma.Telkih fuhumi ehli-l-Eseri, str. 8. i 9. Rahmetun li-l-Alemin, II/ 56, 66.
III - Abdullah je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, otac, Abdullahova majka je Fatima, k?i Amr ibn Aiz ibn Umran bn Mahzum ibn Jekaza bn Merret. Abdullah je bio najljepše Abdul-Muttalibovo dijete i njemu najdraže. On je ta obe?ana "žrtva" ili taj kurban. Doga?aj kaže: Kada je Abdul-Muttalib dobio deset sinova i kada su oni malo poodrasli, okupi ih oko sebe i re?e im za svoj zavjet. Oni mu se pokoriše. On napisa njihova imena na strijelice i dade ih kaddahu - ?ovjeku koji baca kocku. Prva strijelica je bila okrenuta na Abdullaha. Abdul-Muttalib ga uze i ponese ga kod Kabe da ga zakolje, ali mu Kurejšije ne dadoše kao ni njegove daidže, a ni njegov brat Ebu Talib. Abdul- Muttalib re?e: "Kako onda da ispunim svoj zavjet?" Nagovoriše ga da ide kod vra?arice i da nju navrati da sada baca strijelicu izme?u Abdullaha i deset deva. Ako iza?e na Abdullaha neka pove?a novih deset deva, i tako stalno, sve dok strijelica ne padne na deve i ne bude Bog zadovoljan. Ako padne na deve, onda ?e njih zaklati kod Kabe.Tek kada je broj deva sko?io na stotinu, tek tada je strijelica pala sa Abdullaha na deve. Abdul-Muttalib ih je zaklao umjesto sina. Do tada je krvarina kod Arapa bila deset deva, a poslije ovog doga?aja popela se na broj od 100 deva, što je i Islam potvrdio. Pripovijeda se od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Ja sam sin dvaju žrtava" (Ismaila i oca mu Abdullaha).Ibnu Hišam, I/151-155; - Rahmetun li-l-Alemin, II/89,90; - Muhtesar Sire od Abdullaha str. 12, 22, 23.
Abdul-Muttalib odabere za ženu svome sinu Abdullahu, Aminu, k?erku Vehba bn Abdi Menafa bn Abd Zehre bn Kulaba. Ona je u to vrijeme bila najljepša i naj?estitija djevojka u Kurejšija i porijeklom i položajem. Njen otac je bio poglavar porodice Zehra, poznate po porijeklu i ?asti. Abdullah se oženi i po?e život sa Aminom u Mekki. Nakon izvjesnog vremena, otac ga posla u Medinu da nabavi za njih datula. On u Medini umrije. Neki kažu, da je krenuo u Šam da trguje, pa je naišao na karavanu Kurejšija u Medini i tu odsjeo, jer je bio bolestan. U Medini je i umro. Zakopan je u ku?i Nabige Džadija. Umro je u dvadeset i petoj godini života, a prije ro?enja svoga sina Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, po mišljenju ve?ine histori?ara. Ima i onih koji kažu da je Abdullah umro dva mjeseca nakon ro?enja djeteta.Ibnu Hišam, I/156, 158; - Fihku-s-Sire od Muhammed Gazalije str. 45; - Rahmetun li-l-Alemin, II/91. Kada je vijest o njegovoj smrti stigla u Mekku, Amina ga je oplakala sa najve?om tugom i žaloš?u što je izrazila i dirljivim stihovima. Sve što je Abdullah ostavio iza sebe, bilo je: pet deva, manje stado ovaca i abesinsku robinju Berket, sa nadimkom Ummu Ejmen, koja je odgojila Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem,Muhtesar Siretu-r-Resul od Abdillah En-Nedždija str. 12, i Telkih fuhumi ehlileser str. 4, i Sahih Muslim II/96
PORIJEKLO MUHAMMEDA, sallallahu alejhi ve sellem I NJEGOVE PORODICE